Zaostrog
Zaostrog | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Općina/grad | Gradac |
Najbliži veći grad | Makarska, Ploče |
Površina | 16,4 km2 [1] |
Koordinate | 43°08′35″N 17°16′55″E / 43.143°N 17.282°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 220 [2] |
– gustoća | 13 st./km2 |
Odredišna pošta | 21330 Gradac [3] |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | MA |
Zaostrog na zemljovidu Hrvatske |
Zaostrog, mjesto u južnom dijelu Makarskog primorja. U sastavu je općine Gradac.
Naselje Zaostrog se razvuklo u prirodnoj i prostranoj zavali, okruženo visokim i strmim obroncima planinskog masiva Biokovo - Rilić. Južni obronci Rilića s vrhom Šapašnik, 920 m, okružuju ga i štite sa sjevera, Viter 770 m, s istoka, a blaga zelena Plana 260 m, sa zapada. Bijelo žalo zelene i široke zaostroške vale oplakuje Jadransko more, koje se kroz Velika Vrata razlilo duboko u Neretvanski kanal sve do stonskih bistrina.
Mjestom s 372 stanovnika (2001.) i danas dominira, više od pola milenija stari franjevački samostan sv. Marije s visokim zvonikom. Posjetiteljima je u samostanu otvoren muzej, etnološka zbirka, galerija i velika knjižnica s preko 30.000 naslova, značajnim dijelom iz starije hrvatske književnosti.
Tu je dio svog stvaralačkog života proveo, možda najistaknutiji hrvatski pučki pjesnik, fra Andrija Kačić Miošić, poznat i omiljen u puku kao "Starac Milovan", kao i njegovo najveće djelo "Razgovor ugodni naroda slovinskog". U samostanu, iza samog praga glavnog ulaza župne crkve "Uznesenja Marijina", iznad kojeg stoji kamena ploča isklesana povijesnim pismom, hrvatskom ćirilicom, nalazi se i fra Andrijin grob s posvetom;
POKOJ TEBI STARČE MILOVANE! KOJI RODU PISMARICU DADE S KORABLJICOM DA MU VIDA JADE DOK MU ZORA BOLJEG DANA SVANE HLADNU PLOČU ŠTO TI KOSTI SKRIVA HARAN NAROD POBOŽNO CELIVA + 1760. |
Prema zapisima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, tvrđa Ostrog pod Viterom po kojoj je Zaostrog kasnije dobio ime (za-Ostrog), bila je glavni grad i utvrda tadašnje hrvatske države Paganije, koju su osnovali Neretvani.[4]
Na vrhuncu svoje moći (9. i 10. st.), Paganija se prostirala od rijeke Cetine sa zapada, do rijeke Neretve na istok. Sjeverna granica se protezala visovima Ljubuše, Vrana i Čvrsnice, a pripadali su joj još poluotok Pelješac, te otoci Brač, Hvar, Korčula i Mljet s juga. Postoji zanimljivost koja se prenosi generacijama, da je za lijepa dana tadašnji poglavar Paganije s Vitera nad Ostrogom, pogledom mogao obuhvatiti gotovo sve krajnje točke svog državnog posjeda, što je ujedno izazov planinarima i slobodnim penjačima.
U prvim godinama prošlog stoljeća, Austro-Ugarska Monarhija, čiji je sastavni dio tada bila i Dalmacija, izgradila je mul (pristanište) i regulirala seosku bujicu. Iako je za razliku od bujice, zaostroški mul teško stradao u potresu 1962. godine, oba objekta imaju povijesno-spomeničku vrijednost.
Zaostrog je 1935. imao 700 stanovnika dok je 200 bilo iseljeno u inozemstvo.[5]
broj stanovnika | 535 | 598 | 633 | 683 | 706 | 716 | 698 | 585 | 354 | 365 | 327 | 315 | 254 | 270 | 372 | 330 | 220 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Žitelji Zaostroga danas uglavnom žive od iznajmljivanja soba i apartmana, za vrijeme turističkih sezona, kao i od malo poljodjelstva i ribarstva. Unatoč turističkim gužvama za vrijeme ljetnih sezona, mjesto se može pohvaliti standardiziranom ponudom kao i s kvalitetom ugostiteljskih, te popratnih usluga i sadržaja. Mjesto u budućnosti ima relativno velik prostor za napredak.
Zaostrog bi, obzirom na gotovo idealan geografski položaj i bogato povijesno naslijeđe, s osmišljenim i uređenim javnim površinama, strogo urbaniziranom i ograničenom izgradnjom i razvojem imao perspektivu kao zvučnije turističko odredište. Tim više, jer je za razliku od nekih drugih priobalnih mjesta, prilično sačuvan od ružne betonizacije i mastodontskih apartmanskih građevina.
Gašpar Vinjalić je o povijesti Zaostroga i borbi s Turcima o godini 1690. napisao: "...u Zaostrog dođu i stanovnici Brača i Hvara s njihovim jačim ženama, a tako i narod Poljica, Omiša i Primorja, skupa s ženama koje su unovačene. Došli su s lađama i izabranici iz Kaštela i Splita... Sve u svemu mjesto i riva Zaostrog nikada nisu vidjeli više naroda i lađa. Podnarednik general naredi pokret, a vođe su bili redovnici iz samostana... Žene s hranom i granatama na leđima, praćene vlastitim muževima i rodbinom, iđahu iza jedinica. Kad bi odložile teret, opet su se, uz pratnju, vraćale sve dok nisu sve prenijele."[6]
- Fra Grgur iz Zaostroga, kršćanski mučenik
- Ante Kosovich, pisac u dijaspori (Novi Zeland)
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ (): Povijest Franjevački samostan Zaostrog. Pristupljeno 14. srpnja 2020.
- ↑ Politika, br. 9.747 od četvrtka 11. srpnja 1935., str. 8
- ↑ Vinjalić, Gašpar. 2010. Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514.-1769., str.187. Književni krug. Split.
|
|