Eduardo Rivadavia, glazbeni kritičar sa stranice AllMusic, dodijelio je albumu dvije i pol od pet zvjezdica te je izjavio: "Nailazeći na njegov kompetentan, ali ne baš revolucionaran debitantski album, The Red in the Sky Is Ours, rijetki bi rekli da At the Gates čine buduće death metal superzvijezde. Međutim, svojim drugim albumom, veličanstveno imenovanim With Fear I Kiss the Burning Darknessom, göteborški su dečki iz Švedske načinili značajne korake kako bi gotovo svakome ukazali na krivo razmišljanje. Vjerojatno njegov najeksperimentalniji glazbeni uradak, album sadrži nekolicinu istaknutih skladbi kao što su "Burning Darkness" i "Raped by the Light of Christ" (oooo-kej), čiji će razuzdani bijes i podmukle melodije poslužiti za grubu skicu budućih trijumfa. No s druge strane, tehnički ambiciozni, kolektivniji eksperimenti kao što su "Ever-Opening Flower" i sedmominutni "Primal Breath" zvuče previše neprirodno i u konačnici se ne mogu usporediti sa svojim konciznijim kolegama u pogledu žestine. Ipak, bilo je očito da su Šveđani kojima su pjesme nekoć zvučale isto imali ozbiljan potencijal, kad bi samo našli način kako prenijeti svoju moć i agresiju u kraća prsnuća -- nešto što će postići na svojem sljedećem albumu, znatno poboljšanom Terminal Spirit Diseaseu."[2]