Wikipedija:Izabrani članci/33, 2014.
Tradicionalna misa je oblik rimskog obreda svete mise sadržan u tipskom izdanju Rimskog misala kakav je izdavan od 1570. do 1962. Sve do pojave mise Pavla VI. u prosincu 1969., ovo je bio najrašireniji oblik liturgije na svijetu. U skoro svakoj zemlji slavila se isključivo na latinskom jeziku, no bila je dozvoljena i uporaba drugih jezika kako prije Tridentskog sabora, tako i u narednim stoljećima sve do Drugog vatikanskog sabora.
U nekim zemljama se ovoj misi daje pridjev "tridentska", koji dolazi od latinskog izraza Tridentinus, koji znači "vezan za grad Tridentum" (današnji Trento u Italiji). Kao odgovor na odluke Tridentskog sabora papa Pio V. promulgirao je 14. srpnja 1570. bulom Quo primum tempore novo izdanje Rimskog misala, čineći ga time obveznim za cjelokupnu Zapadnu Crkvu, s izuzetkom onih crkava ili redova, koje su se 1570. preko 200 godina zakonito služile drugim misalom (a ne rimskim). Oni su mogli zadržati svoj stari misal, a mogli su ga i zamijeniti novom redakcijom Rimskog misala, koju je proveo Pio V. Među njima je bio i npr. zagrebački obred, ali i mnogo stariji dominikanski obred, po kome je i sam Pio V., kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise. Zanimljivo je napomenuti kako Pavao VI. nije dopustio takvu raznolikost, te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i drevni ambrozijanski obred reformiran analogno rimskome.
Drugi nazivi su skraćeni Tradicionalna misa i Latinska misa - iako je službeni jezik mise koja ju je zamijenila također latinski, te se katkada i ona slavi na tom jeziku.