Wikipedija:Članak tjedna/3, 2023.
Antun Radić (1868. – 1919.) bio je hrvatski znanstvenik, književnik, prevoditelj, publicist, sociolog, etnograf, poliglot i političar. Utemeljitelj je hrvatske etnografije. Rodio se u selu Desno Trebarjevo kod Siska u obitelji siromašnih roditelja seljaka, Ane (rođ. Posilović) i Imbre Radić, kao osmo od jedanaestero djece. Završivši pučku školu u Martinskoj Vesi kod Siska, otišao je Zagreb gdje je nastavio školovanje u tamošnjoj Klasičnoj gimnaziji koju je završio 1888. godine. Studirao je slavistiku i klasičnu filologiju u Zagrebu i Beču. Doktorirao je u Zagrebu 1892. godine s temom O nekim eshatološkijem motivima u hrvatskoj književnosti.
Svojim etnološkim istraživanjima utjecao je na političko djelovanje brata Stjepana. Antun Radić isticao je povezanost nacionalnog oslobođenja sa socijalnim, upozoravajući da se samim uklanjanjem tuđinskoga nacionalnog tlačenja ne postiže potpuna narodna sloboda. Svoje poglede iznosi s velikom privrženošću hrvatskom narodu, kojima ide u red najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Pored etnologije, u znanstvenom se radu bavio i književnopovijesnim temama te je također prevodio djela značajnih ruskih književnika, primjerice Puškina, Gogolja i Tolstoja. Oštro je kritizirao sljedbu hrvatskih vukovaca, a napose Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika (1899.) Tome Maretića, za koju je držao da predstavlja pokušaj prekida s višestoljetnom hrvatskom književnojezičnom baštinom, te reduciranje izražajnih i identitetskih zasebnosti hrvatskoga jezika slijepim nasljedovanjem karadžićevskoga jezičnoga kanona.