Wa (Japan)

Wa pisano kanjijem. Čine ga tri znaka: lijevi korijen koji označuje "osobu" 亻te znak wěi ili wa 委 koji se sastoji od dvaju znakova, znaka za zrno koje je još na stabljici i za ženu.

Wa (japanski 倭) je najstarije zabilježeno ime za Japan. Rabilo ga se u prvim japanskim razdobljima.

U starim se japanskim, kineskim i korejskim tekstovima njegovo ime pisalo 倭 (kineski: Wō, japanski Wa ili Yamato) sve do 8. stoljeća. Vremenom taj je znak u japanskom dobio nelijepa značenja (pokoran, podatan, patuljast, kratak), pa je zamijenjen znakom 和 koji označuje "mir, sklad, ravnotežu".

Ime je promijenjeno u Nihon (日本) tijekom razdoblja Asuke.

Izvori

• Aston, William G. 1924. Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. Charles E. Tuttle reprint 1972.
• Carr, Michael. 1992. "Wa 倭 Wa 和 Lexicography," International Journal of Lexicography 5.1:1-30.
• Forke, Alfred, tr. 1907. Lun-hêng, Part 1, Philosophical Essays of Wang Ch'ung. Otto Harrassowitz.
• Karlgren, Bernhard. 1923. Analytic Dictionary of Chinese and Sino-Japanese. Dover Reprint 1974.
• Lee, Kenneth B. 1997. Korea and East Asia: The Story of a Phoenix. Greenwood Publishing Group. ISBN 0-275-95823-X OCLC 35637112.
• Lewis, James B. and Amadu Sesay. 2002. Korea and Globalization: Politics, Economics and Culture. Routledge. ISBN 0-7007-1512-6 OCLC 46908525 50074837.
• Nakagawa Masako. 2003. The Shan-hai ching and Wo: A Japanese Connection, Sino-Japanese Studies 15:45-55.
• Tsunoda Ryusaku, tr. 1951. Japan in the Chinese Dynastic Histories: Later Han Through Ming Dynasties. Goodrich, Carrington C., ed. South Pasadena: P. D. and Ione Perkins.