Vrbanjci
| Vrbanjci | |
|---|---|
 Džamija u Vrbanjcima | |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Kotor Varoš |
| Visina | 310 m |
| Koordinate | 44°35′N 17°25′E / 44.58°N 17.42°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 2.066 |
 | |
  Vrbanjci Vrbanjci na zemljovidu BiH | |
Vrbanjci su naseljeno mjesto u općini Kotor Varoš, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[1]
 | Ovaj članak nije preveden djelomično ili uopće. (Rasprava) |
 | Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice. |
 | Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) |
Vrbanjci leže na rijeci Vrbanji (po kojoj su dobili ime), između njenih pritoka Jezerke, Bosanke i Cvrcke.[2][[3]][1].[4] Stari naziv za Vrbanjce je Plitska, u vremenu dok je njihova glavnina bila uz Bosanku (Plîtka Rika). Po tomu je kasnije imenovano susjedno selo Plitska. Naseljavanje vrbanjskog polja počelo je prolaskom uskotračna pruge i međumjesne ceste u pravcu Šipraga i Maslovara. Vrbanjci su nekada bili zasebna opċina u bivšem Srezu Kotor-Varoš.
Stariju povijest ovog kraja obilježava bitka na vrbanjskom polju, oko Mlava na rijeci Vrbanji, gdje su se sukobile turska vojska koja je došla preko Ledina i potisnute bosansko prougarske snage iz gotovo cijele tadasnje države Bosne. Legenda o poginula tri brata (šehida), koji su mrtvi nosili svoje glave se prepričava i do danas, a tri turbeta u selu Večići svjedoče u spomen tome.
U II. svjetskom ratu to područje u više navrata naizmjenično su zauzimali partizani (Treća i četvrta proleterska brigada) i njemački okupatori. Godine 1942., zbog ubojstva dvojice njemačkih vojnika u selu Staza, sve stanovnistvo sela Večića i okolice bilo je upućeno u koncentracijski logor Jasenovac, a na intervenciju jednog katoličkog poglavara iz Banje Luke naknadno je vraćeno. Pred kraj rata Vrbanjci su igrom slučaja bili mjesto odakle je pripremano oslobađanje pretposljednjeg uporišta pridošlih ustaško-domobranskih snaga u Kotor Varoš[[5]] [[6]] [[7]]. Komunistički režim kaznio je područje opċine desetljetnom restrikcijom razvoja.
Tijekom protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995., srpske (para)vojne i policijske snage su počinile zastrašujuće zločine nad civilnim stanovništvom Vrbanjaca i okolnih naselja[[8]][2][neaktivna poveznica][3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine) [4] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[5][6] Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2014. (Wayback Machine)[7] Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2014. (Wayback Machine)[9][8] Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2014. (Wayback Machine)[9] Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2014. (Wayback Machine)[10] Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2014. (Wayback Machine)[11] Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine)[12] Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) [13] [14] Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)[15]. To se posebno odnosi na Večiće, Hanifiće, Hrvaćane, Gariće, Dabovce, Orahovu, Rujevicu. Sva hrvatska i bošnjačka sela, uzvodno do Kruševa Brda i nizvodno do ušća Vrbanje u Vrbas devastirana su, a lokalno stanovništvo ubijano ili prognano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, unatoč brojnim dokazima [16] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[17] Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine)[18][19] [20] Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine) [21] Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine)[22]
Vrbanjci su jedan od pozitivnih primjera uspješnog poratnog povratka i oporavka. Većina bošnjačkog stanovništva se vratila u zavičaj i obnovila svoja imanja, uz pomoć međunarodne zajednice, ali ponajviše zahvaljujući vlastitim resursima. Njihova djeca, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“, zbog tvrdokornih opstrukcuja aktualne vlasti, još uvijek ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava (po međunarodnim i ustavnim odredbama), tj. nemaju nastavu na maternjem (bošnjačkom jeziku).[10][11]([23][neaktivna poveznica][12][24][25][26][27]. Malobrojni hrvatski povratnici nisu imali sličnih zahtijeva.
| Vrbanjci | ||||||
| Godina popisa | 1991.[13] | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 1.468 (49,34%) | 487 (29,89%) | 514 (31,07%) | |||
| Hrvati | 799 (26,85%) | 689 (42,29%) | 651 (39,35%) | |||
| Srbi | 658 (22,11%) | 373 (22,89%) | 473 (28,59%) | |||
| Jugoslaveni | 41 (1,37%) | 79 (4,84%) | 13 (0,78%) | |||
| ostali i nepoznato | 9 (0,30%) | 1 (0,06%) | 3 (0,18%) | |||
| Ukupno | 2.975 | 1.629 | 1.654 | |||
| Vrbanjci | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Bošnjaci | 1.039 (50,29%) | |||||
| Srbi | 813 (39,35%) | |||||
| Hrvati | 199 (9,63%) | |||||
| ostali i nepoznato | 15 (0,73%) | |||||
| ukupno | 2.066 | |||||
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 7. studenoga 2020.
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
- ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
- ↑ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ↑ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954.
- ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši – Još se traži 277 osoba. Avaz, 03. 11. 2013.
- ↑ EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bosanski)
- ↑ Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg
- ↑ Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bošnjački). OHR, Sarajevo.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||