Prijeđi na sadržaj

Volodimir Balyk

Izvor: Wikipedija
Volodimir Balyk
Volodimir Balyk
 Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.
Dodaj infookvir "glazbenik".
(Primjeri uporabe predloška)

Volodimir Balyk (Žydačіv, Ukrajina, 28. travnja 1958.) hrvatski je harmonikaš ukrajinskog porijekla, pedagog, koncertni izvođač, skladatelj i glazbeni producent.[1][2][3][4][5]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Maturirao je klasičnu harmoniku na Glazbenom učilištu C. Krušeljnycka u Ternopilju u Ukrajini.[6] Studij klasične harmonike završio je na muzičkoj akademiji Mykola Lysenko u Lvivu u klasi prof. M. Oberjuhtina, a dirigiranja u klasi prof. I. Wymera.[7] Doktorirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Gnessin u Moskvi pod vodstvom prof. V. Bjeljakova.[8]

Dobitnik je niza značajnih međunarodnih nagrada. Laureat je jednog od najuglednih međunarodnih natjecanja harmonikaša "Vogtländischen Musiktage" Klingenthal-Markneukirchen u Njemačkoj 1981. godine.[9]

Niz uspješnih nastupa započinje solističkim koncertom 1977. godine, nakon 1981. je gost brojnih koncertnih pozornica Europe (Rusija, Njemačka, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska), a ističe se solistički nastup u Parizu na koncertu Music for Peace od UNESCO-a zajedno s najistaknutijim umjetnicima svijeta.[10]

Repertoar mu se temelji kako na originalnim skladbama za harmoniku tako i na transkripcijama, pri čemu često stavlja težište na razdoblje baroka.

Osamdesetih godina XX st. programski je usmjeren na teme kao što su "Harmonika u suvremenoj komornoj glazbi", "Orguljska glazba u preradi za harmoniku" (Bach, Händel), "Glazba Vl. Zolotarjova", a devedesetih se usredotočuje na izvođenju komorne i simfonijske glazbe (Koncertna simfonija br. 1 Vl. Zolotarjova, partita „Sedam riječi“ S. Gubajduline, 5 tango senzacija A. Piazzolla, „Choral Fantasie“ J. Hatrika).[11]

Godine 1993. godine osnovao komorni sastav Nata Bene Trio, s kojim osvaja brojne nagrade kao sto su: Grand Prix u Francuskoj, 1. nagrada u Castelfidardu u Italiji itd., te nastupa na turnejama u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Nizozemskoj.[9] Godine 1999. Nata Bene objavljuje nosač zvuka Debut u njemačkoj izdavačkoj kući Karthause-Schmülling-Musikverlage koji časopis Intermusik proglašava CD-om godine.[12][13]

Od 1998. uglavnom nastupa sa suprugom Natašom (domra, mandolina) na recitalima diljem Europe. Godine 2017. Duo Balyk ima turneju u većim gradovima Kine.[14]

U suradnji sa zagrebačkim pjesnikom B. Pejnovićem 2001. godine pokrenut je projekt glazbeno-poetskih recitala Jesenjin (“Kerempuh” i “Tvornica” u Zagrebu, “Zorin dom” u Karlovcu, HKK u Zadru i td.), CESARIĆ (EXITteatar, Zagreb).[15]

Autor je niza članaka te monografija o problemima metodike i povijesti izvođaštva na harmonici, izdanih u Rusiji, Ukrajini i Njemačkoj.[16]

Volodimir Balyk bavi se i pedagoškim radom, od 1987. do 2000. je predavač (1991. docent, 1994. redovni profesor) na Glazbenoj akademiji u gradu Astrahanj (Rusija). Od 1995. gostujući, a od 1998. redovni profesor na Visokoj školi za glazbenu umjetnost "Ino Mirković" u Lovranu te od 2004. profesor mentor u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Pula (od 2013. pročelnik odjela). Od 2018 profesor savjetnik harmonike u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Rijeka.[17] Godine 2022. Balyk je napredovao u zvanje profesor izvrstan savjetnik.[koje?][18] Učenici prof. Balyka postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.[19][20]

Balyk je stalni član ocjenivačkih sudova u Hrvatskoj i inozemstvu. U razdoblju od 2009. do 2018. bio je član ispitnog povjerenstva za polaganja stručnih ispita u hrvatskoj Agenciji za odgoj i obrazovanje.[21]

Godine 1994. dobio je naslov zaslužnog umjetnika Ruske Federacije, a 1995. proglašen je čovjekom godine u području kulture i umjetnosti Astrahanske oblasti u Rusiji.[22] Godine 2002. za posebne zasluge u razvoju glazbene kulture dobio je hrvatsko državljanstvo, primljen je u članstvo Hrvatskog društva glazbenih umjetnika,[3] i dobio priznanje Primorsko-goranske županije za najuspješnijeg odgojno-obrazovnog djelatnika.[23]

Djela za harmoniku

[uredi | uredi kôd]
  • Preludij In memoriam VZ (1978.) (Дрогобич: Посвіт. 2012.)
  • Preludij i fuga (1979.) (Киів: Музична Украіна, 1986; Kamen, Karthause Schmulling Musikverlage GmbH, 1992. i 2000.)
  • Sonata №1 na temu DSCH (1981.)
  • Recitativo i fuga (1981.), Lontano (2001.), Međimurska (2003.), For …you (2005.), ParafRomanijA (2010.) [В. Балык: Пьесы для аккордеона. Санкт-Петербург: Союз художников, 2015. ISBN 979-0-706419-93-0]
  • From baroque to rock. Transcriptions for bayan (accordion)/ Drogobych, Posvit, 2021. ISMN 979-0-707542-09-5
  • Zvrk" (2019.), Capriccioso... senza rondo (2020.), Stay home (nostalgie), A!... je to?, Etida za "Laku noć" (2021.). [Volodimir Balyk: Album for young. Rijeka: Glazbena škola I.M. Ronjgova, 2023. ISMN 979-0-9013730-0-6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Natasha and Volodimir Balyk distinguished Russian-Ukrainian music duo living in Croatia (engleski). Croatia.org. 8. lipnja 2018. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  2. ↑ Odjel za klavir i harmoniku. Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka. Pristupljeno 27. ožujka 2019.
  3. ↑ a b Popis svih članova po abecednom redu. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Pristupljeno 28. ožujka 2019.
  4. ↑ Балык Владимир Антонович (ruski). Gold Accordion. 22. srpnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2017. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  5. ↑ Tagungsband zur internationalen Tagung "Vladislav Zolotarëv: Leben und Werk" (njemački). Academia.edu. 13. rujna 2007. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  6. ↑ На музичних меридіанах. видавництво "Джура". Termopilj. 2008. str. 33. ISBN 978-966-8650-91-8
  7. ↑ Semeško, A. 2009. Баянно-акордеонне мистецтво України на зламі XX-XXI століть. видавництво "Богдан". Termopilj. str. 14. ISBN 978-966-10-0457-2
  8. ↑ Mirek, A. 1994. Гармоника. издательство "Интерпракс". Moskva. str. 185. ISBN 5-85235-091-5
  9. ↑ a b From The Shadow Of An Accordion To Eternity. Talking To Accordionists Worth Listening To. Times Square Press. New York. 2019. ISBN 9780359802661
  10. ↑ Душний, А.; Пиц, Б. 2010. Львівська школа баянно-акордеонного мистецтва. ,. вид. "Посвіт". Дрогобич, Україна. str. 5, 107, 112, 148
  11. ↑ Пиц, Б. 2006. Музичні пріоритети В. Балика// Львівська баянна школа та її видатні представники. Посвіт. str. 20.-32. ISBN 966-2946-17-9
  12. ↑ Nata Bene Trio: DEBUT: Kammermusik Für Akkordeon/Bajan und Zwei Domras. Google knjige (njemački). Pristupljeno 7. rujna 2021.
  13. ↑ Nata bene Trio: DEBUT: Kammermusik für Akkordeon/Bajan und zwei Domras Audio CD. Amazon. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  14. ↑ Duo Balyk u Novom Vinodolskom: Instrumentalni duo visoke klase. Novi list. 5. kolovoza 2021. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  15. ↑ Natasha and Volodimir Balyk distinguished Russian-Ukrainian music duo living in Croatia. croatia.org. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  16. ↑ Zolotarjov, Vladislav. 2000. Dnevnici. Pisma. Književno stvaralaštvo. Književno-umjetničko izdanje. 818 str. V. Balyk – urednik-sastavljač knjige, predgovor [ruski] Moskva (Rusija),. Probel. ISBN 978-5-98604-820-8
  17. ↑ Ruck, Lovorka, ur. 2021. Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka (1820. – 2020.). PRINTERA. Sveta Nedelja, Hrvatska. str. 159, 163, 209. ISBN 978-953-98125-1-3
  18. ↑ Odluka Agencije za odgoj i obrazovanje. Klasa: 131-01/21-03/1808, UrBroj: 561-04/03-22-3
  19. ↑ Prijedlog Odluke o dodjeli nagrada učenicima i odgojno obrazovnim radnicimamentorima za posebna postignuća učenika na državnim i međunarodnim natjecanjima, susretima i smotrama u školskoj 2018./2019. godini (PDF). rijeka.hr. 2. listopada 2020. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  20. ↑ 56. hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa (PDF). azoo.hr. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  21. ↑ Odluka Agencije za odgoj i obrazovanje. Klasa: 602-03/09-01/0004, UrBroj: 561-02/2-09-111
  22. ↑ Vladislav Zolotarjov: Materijali ka biografiji, Posvit (ruski). str. 437.-438., 460. ISBN 978-966-2763-08-9
  23. ↑ Svjetski dan učitelja. Primorsko-goranska županija nagradila najbolje prosvjetne djelatnike. Novi List/ Rijeka/ 6. listopada 2022
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Volodimir_Balyk&oldid=6934313"