Vladimir Popović (pravnik)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/72/Disambig.svg/20px-Disambig.svg.png)
Vladimir Popović na crnogor. ćiril. Владимир Поповић (Nikšić, Kneževina Crna Gora, 10. siječnja 1884. – Nica, Francuska, 23. siječnja 1928.) crnogorski pravnik, ministar, filmski djelatnik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Diplomirao 1902. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Bio je tajnik i sudija Oblasnog suda na Cetinju, potom gradonačelnik crnogorske prijestolnice.
Nakon kapitulacije Kraljevine Crne Gore 1916. odlazi u emigraciju i gdje je šef Press-biroa crnogorske kraljevske vlade).
Od svibnja 1920. Popović je u Rimu, gdje je sjedište crnogorske Vlade u egzilu. Borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.
Odlukom kraljice i namjesnice Milene Petrović 28. lipnja 1921. imenovan ministrom pravosuđa u Vladi generala Milutina Vučinića.
Film[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/f/f9/Plakat_filma_Voskrsenja_ne_biva_bez_smrti_%281922.%29.jpg/200px-Plakat_filma_Voskrsenja_ne_biva_bez_smrti_%281922.%29.jpg)
Pisac je scenarija za dugometražni nijemi film Voskrsenja ne biva bez smrti koji je za cilj imao zainteresirati međunarodnu javnost za nestanak Kraljevine Crne Gore s povijesne mape mape 1918. godine.
Biznis[uredi | uredi kôd]
Odlazi Popović 1923. za Francusku i bavi se biznisom. Dobio je 1925. koncesije od cara Etiopije za istraživanje rude.
Smrt[uredi | uredi kôd]
Bio je Vladimir Popović, do svoje iznenadne smrti, u stalnoj vezi s ostacima crnogorske emigracije širom svijeta.