Vinko Fererski
Vinko Fererski | |
---|---|
Rođena | 23. siječnja 1350. Valencia, Španjolska |
Preminula | 5. travnja 1419. Vannes, Francuska |
Kanonizirana | 3. lipnja 1455. |
Spomendan | 5. travnja |
Simboli | dominikanski habit, plameni jezik, propovjedaonica, truba, krila, Biblija |
Zaštitnica | graditelja, građevinskih radnika, ribara, zatvorenika, vodoinstalatera |
Zaštitnica gradova, krajeva i država | Španolske, Francuske, Valencije, Katalonije, |
Svetišta | katedrala u Vannesu |
Portal o kršćanstvu |
Sveti Vinko Fererski (špa. Vicente Ferrer, eng. Vincent Ferrer; Valencia, Španjolska, 23. siječnja 1350. - Vannes, Francuska, 5. travnja 1419.) bio je španjolski svetac, dominikanac i propovjednik
Godine 1340. Vinkov otac, Guilherme Ferrer oženio je Constâncu Miguel, čija je obitelj bila integrirana u plemstvo tijekom Kraljevine Valencije. Vinko je svojim roditeljima bio četvrto dijete. Njegov brat, Bonifácio Ferrer, bio je poglavar braće kapucina i obavljao je važne diplomatske misije za protupapu Benedikta XIII.
Klasične studije započeo je s osam, a studij teologije i filozofije s četrnaest godina.[1] U mladosti u razdoblju od tri godine čitao je samo Sveto pismo i na kraju ga je naučio napamet. Imao je dvojbe i napasti oko toga, da li da napusti školovanje za svećenika. Roditelji su mu savjetovali, da radije postane župnik, a ne redovnik. Ipak, uspješno je završio školovanje za dominikanskog redovnika. Nakon svečanih zavjeta objavio je raspravu o dijalektičkim pretpostavkama, a 1379. zaređen je za katoličkog svećenika dominikanca u Barceloni. Naposljetku je postao magistar teologije i dominikanski red ga je zadužio da drži predavanja iz filozofije. Zatim je poslan u Barcelonu i na kraju na Sveučilište u Lleidi, gdje je stekao doktorat iz teologije. Od 1385. do 1390. predavao je teologiju na katedralnoj školi u Valenciji. Opisan je kao čovjek srednje visine, visokog čela i vrlo jasnih crta lica. Kosa mu je bila svijetle boje, oči su mu bile vrlo tamne i izražajne. Glas mu je bio jak i moćan.
Živio je u vrijeme Zapadnog raskola (1378. – 1417.), kada su postojali papa u Rimu i protupapa u Avignonu. Sukob nije bio zbog teoloških, nego zbog političkih i nacionalnih razloga. U to vrijeme bio je papa Talijan Urban VI. u Rimu i protupapa Francuz Klement VII. u Avignonu. Vinko je bio uvjeren, da je Klement VII. pravi papa. Godine 1379. Vinko je djelovao s kardinalom Pedrom de Lunom, legatom aragonskog dvora, koji je kasnije naslijedio Klementa VII. i postao protupapa Benedikt XIII. Vinko je bio jedan od njegovih najvećih pobornika. Još za vrijeme života Vinka Fererskog, završio je Zapadni raskol i bio je izabran samo jedan novi papa. Vinko je kasnije tvrdio da je Zapadni raskol imao toliko depresivan učinak na njegov um, da je bio ozbiljno bolestan zbog toga.[2]
U Salamanci ga je kraljica Jolanda Aragonska izabrala za svog ispovjednika, između 1391. i 1395. Tijekom tog razdoblja, inkvizicija ga je istraživala jer je javno propovijedao da je "Juda činio pokoru". Međutim, njegov zaštitnik Pedro de Luna, imenovan protupapom Benedikt XIII., uzeo je slučaj u svoje ruke i spalio dokumente procesa. Benedikt XIII. pozvao ga je u Avignon i imenovao svojim ispovjednikom, a Vinko je kasnije odbio biti imenovan kardinalom.
Za Vinka se kaže da je odgovoran za obraćenje mnogih Židova na katoličanstvo, za neke upitnim metodama, a po katolicima preko svoga propovijedanja. Prema Katoličkoj enciklopediji, pridobio je svojim propovijedanjem, prema procjeni oko 25,000 Židova.[3] Jedan od njegovih obraćenika, bivši rabin po imenu Solomon ha-Levi, postao je biskup Cartagene, a kasnije nadbiskup Burgosa.
Vinko je sudjelovao u rješenju značajne političke krize u svojoj domovini. Kralj Martin I. Aragonski umro je 1410. bez legitimnog nasljednika, a pet potencijalnih kandidata pojavilo se da zatraži prijestolje, svi s kraljevskim krvnim linijama. Određeno je da će odbor od devet uglednih osoba, po tri iz Aragona, Katalonije i Valencije (područja koja čine Aragonsku krunu), pregledati kvalifikacije kandidata i izabrati sljedećeg kralja. Vinko je izabran kao jedan od predstavnika Valencije, a glasao je za kastiljskog princa Ferdinanda od Antequere, koji je postao sljedeći kralj Aragona.[4] Dana 28. lipnja, Vinko je javno proglasio Ferdinanda za kralja Aragona. Proces kojim je Ferdinand određen za sljedećeg kralja poznat je kao kompromis u Caspeu.
Tijekom dvadeset godina, Vinko Fererski putovao je Zapadnom Europom propovijedajući, posebno potvrđujući potrebu za obraćenjem zbog konačnog suda, zbog čega su ga nazvali "Anđeo Apokalipse".[5] Njegov je život bio obilježen strogom askezom, siromaštvom i gorljivim propovijedanjem.[6] Bio je vrstan i popularan propovjednik. Njegov stil propovijedanja opisan je kao "inovativni po tome što je inkorporirao popularan ton i retoričku izravnost u (tada tradicionalnu) skolastičku, tematsku strukturu propovijedi".[7] Svjetski užici i časti za njega nisu ništa značili. Na njegov stol, meso nikada nije dolazilo, a kroz 40 godina, osim nedjeljom jeo bi samo jedanput na dan. Ležaj mu se sastojao od slame i vinove loze.[8]
Propovijedao je Koleti iz Corbija u Francuskoj i časnim sestrama njene zajednice, a ona mu je rekla da će umrijeti u Francuskoj. Kasnije je nakon smrti, Koleta proglašena svetom. Previše bolestan da bi se vratio u Španjolsku, Vinko je doista preminuo u Bretanji u Francuskoj 1419. godine. Bretonski ribari još uvijek ga zazivaju u pomoć u olujama, a u Španjolskoj je on zaštitnik sirotišta.
Svetim ga je proglasio papa Kalist III. u dominikanskoj crkvi Santa Maria sopra Minerva u Rimu 3. lipnja 1455. godine.
- ↑ https://www.newadvent.org/cathen/15437a.htm Preuzeto 8. prosinca 2022.
- ↑ Hogan, Stanislaus M. (1911). Saint Vincent Ferrer : O.P. Kelly - University of Toronto. London : Longmans, Green.
- ↑ https://web.archive.org/web/20131219152942/http://churchofstvincentferrer.org/stvincentofferrer.html Preuzeto 8. prosinca 2022.
- ↑ Bonneaud, Pierre (1999). "Le Rôle politique des ordres militaires dans la Couronne d'Aragón pendant l'interrègne de 1410 à 1412 à travers les Anales de Zurita". Aragón en la Edad Media. 14: 131–132.
- ↑ https://www.vaticannews.va/pt/santo-do-dia/04/05/s--vicente-ferrer--presbitero-dominicano.html Preuzeto 8. prosinca 2022.
- ↑ https://zenavrsna.com/sveti-vinko-fererski-siromastvo-askeza/17498 Preuzeto 8. prosinca 2022.
- ↑ Pelle, Stephen. "An Old Norse Homily and Two Homiletic Fragments from AM 624 4to." GRIPLA 27 (2016): 263-281.
- ↑ https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Sveti-Vinko-Fererski-zastitnik-od-padavice-i-glavo.aspx Preuzeto 8. prosinca 2022.
|