Viktor Posarić
 |
Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: kriteriji? sekretar i načelnik Udbe Rasprava o brisanju dostupna je ovdje.Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen.Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice. Stranicu predložio: Hijerovit (razgovor) • Zadnje uređivanje: Radovan V. Jerzy (razgovor) |
Viktor Posarić (Zagreb, 1. kolovoza 1924. – Velika Mlaka, 20. kolovoza 1968.), bio je jugoslavenski partizan, načelnik Udbe i sekretar GSUP-a za Zagreb (1965. - 1966.).[1]
Rođen je 1. kolovoza 1924., u Zagrebu, u obitelji Alojza i Jelke Posarić. U rodnom gradu završava pučku i građansku školu te se 1941. priključuje SKOJ-u,[2] te je kao ilegalni aktivist na području Trešnjevke u subverzivno djelovao pod vodstvom Ivana Steve Krajačića. Zbog mogućnosti razotkrivanja od ustaša i Gestapoa, krajem 1942. napušta Zagreb te se priključuje partizanskim jedinicama, gdje je primljen za člana KPJ-a. U jedinicama NOVJ-a napredovao je od običnog borca 13. proleterske brigade, preko komesara i tajnika SKOJ-a u Žumberačkoj brigadi, komesara bataljuna, do pomoćnika šefa političke sekcije propagandnog odsjeka 34. brigade.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, tijekom 1946. godine prelazi u resor unutrašnjih poslova, točnije u Udbu, gdje je napredovao od načelnika Odsjeka u Udbi za grad Zagreb početkom 1950–ih, do dužnosti načelnika Udbe za grad Zagreb. Bio je i sekretar Gradskog sekretarijata unutarnjih poslova (GSUP-a) za Zagreb od 1965. do 1966., s dužnosti koje je smijenjen i umirovljen poslije Brijunskog plenuma na kojem je uklonjen Aleksandar Ranković.
Nakon što je tijekom 1965. preuzeo od Josipa Manolića dužnost sekretara GSUP-a za Zagreb, Posarić je s obzirom na iskustva isljeđivanja kulturnih djelatnika, uz Marijana Ofaka, tadašnjeg načelnika zagrebačke Udbe, zapovjedio i koordinirao uhićenja i isljeđivanja skupine studenata okupljene oko Anđelka Mijatovića, Vice Vukojevića, Ivana Gabelice, Brune Bušića i inih. Naime, t Udba je tu skupinu sumnjičila kako su prilikom obilježavanja dvadesete obljetnice Dana oslobođenja grada Zagreba, 8. svibnja 1965., s nebodera na Trgu bana Jelačića, tadašnjem Trgu Republike, bacili letke u kojima je među ostalim pisalo kako se ne radi o oslobođenju, već o „srbokomunističkoj okupaciji“ Zagreba, kao i čitave Hrvatske. [3]
Posarić je u braku s Divnom Posarić (rođ. Nola, 1928. - 1998.) imao dvoje djece.
Poginuo je u automobilskoj nesreći 20. kolovoza 1968., u Velikoj Mlaki kraj Velike Gorice. Tom prilikom s Posarićem je smrtno stradao i Marijan Ofak, bivši dužnosnik Udbe.[4]
Pokopan je 23. kolovoza 1968., na zagrebačkom Mirogoju, uz vojne i policijske počasti.
Bio je odlikovan Ordenom za hrabrost, ordenom Zasluga za narod, Partizanskom zvijezdom te je bio nositelj Partizanske spomenice 1941. godine.
- ↑ Radelić, Zdenko: Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest: Zagreb, 2019., str. 784.
- ↑ Zdunić, Drago, Žarić, Slobodan: Crvena Trešnjevka, Grafički zavod Hrvatske: Zagreb, 1982., str. 184, 240, 269.
- ↑ Bušić, Bruno: Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral: Toronto, 1983., str. 253.
- ↑ Stražimir, M., Popović, D., Gradska kronika - Teška nesreća kod Velike Gorice - U sudaru Renaulta i autobusa ZET-a, sinoć oko 23h poginuli su Viktor Posarić, bivši načelnik SUP-a Zagreb, i Marijan Ofak, bivši načelnik UDB za Baniju, Večernji list, 21. kolovoza 1968., str. 10.