Prijeđi na sadržaj

Vesna Kesić

Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Wikipedija

Vesna Kesić
RođenjeLondon, 20. travnja 1948.
SmrtZagreb, 27. prosinca 2020.
Portal o životopisima

Vesna Kesić (London, 20. travnja 1948.Zagreb, 27. prosinca 2020.) bila je hrvatska novinarka i feministica.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Vesna Kesić je rođena u Londonu 1948. godine. Diplomirala je psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok se novinarskim tekstovima isticala u jugoslavenskim tjednicima Start, Nedjeljna Dalmacija, Danas, Mladina i Nin. Premda društveno aktivna i u prijeratnom razdoblju, puni angažman ima početkom devedesetih godina 20. stoljeća.

Jedna je od suosnivačica Građanske inicijative za slobodu javne riječi, Centra za žene žrtve rata – Rosa, Grupe za ženska ljudska prava i B.a.B.e. Poznata je i kao jedna od tzv. Vještica iz Rija iz nepotpisanog teksta Slavena Letice, objavljenog u Globusu, gdje je protiv nje, Dubravke Ugrešić, Rade Iveković, Slavenke Drakulić i Jelene Lovrić pokrenuta medijska hajka zbog manjka domoljublja.[1]

Tijekom 1990-ih sustavno se bavila pitanjima ratnih silovanja tako da je s temom konstrukcije spola i etniciteta u ratovima u Jugoslaviji i njihovom utjecaju na motivaciju ratnog nasilja magistrirala na New School for Social Research u New Yorku. Novinarstvom se nastavila baviti pišući kao slobodnjakinja najčešće za alternativne medije, kao što je svojedobno bio ARKzin, te kasnije za razne neprofitne medijske portale. Neko je vrijeme radila kao medijska savjetnica u tek uspostavljenom Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, no njezin aktivistički nerv nije joj dopustio da se dugo zadrži u institucionalnim strukturama iako je i sama, iz zagovaračke pozicije ženskih civilnih inicijativa, sudjelovala u njihovom stvaranju. Bila je pokretačica alternativne nagrade grada Zagreba Nada Dimić.

Nije bila sasvim načisto sa svojim javnim identitetom: novinarka, publicistkinja, aktivistica ili istraživačica, ali sve je više vjerovala da su te stvari ionako neodvojive.

Preminula je u Zagrebu 27. prosinca 2020. godine.

Citati

[uredi | uredi kôd]
»Gotovo u četrdeset i petoj i konačno vještica! Jer, kad bolje razmislim, nikada ništa drugo nisam ni željela biti. No, kako mlade vještice još nisu sasvim emancipirane, u ranom djetinjstvu te su se fantazme javljale u nekom drugom, socijalno prihvatljivom obliku. Sjećam se da je jedan od mojih prvih odgovora na pitanje 'Što ćeš biti kada odrasteš' odlučno glasio: 'Stjuardesa!' Sanjarila sam o putovanjima u veliki nepoznati svijet, gradove poput New Yorka, Berlina, Londona, o egzotičnim zemljama i susretima sa zanimljivim ljudima. Zacijelo, neki muški psihijatar otkrio bi u tim djevojačkim čežnjama želju za letenjem (prema Erici Jong – nedostatak straha od seksa) i skrivenu želju da se napusti obitelj, dom i pleme.[2]«
(Vesna Kesić)
»Nisam vam ja dama, nego polemičarka.[3]«
(Vesna Kesić)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Preminula Vesna Kesić (1948. - 2020.). portalnovosti.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 27. prosinca 2020.
  2. Preminula Vesna Kesić (1948. - 2020.). portalnovosti.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 27. prosinca 2020.
  3. Vesna Kesić: Polemičarka, vještica i dama. nacional.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 27. prosinca 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]