Prijeđi na sadržaj

Venecijanski prozor

Izvor: Wikipedija
Venecijanski prozor prema Robertu Adamu
Inačica Palladijeva prozora koju je razvio Lord Burlington, Claydon House, Engleska, 1757.

Venecijanski prozor (ponekad zvan i palladijevski prozor) je naziv za trodijelni prozor, kod kojeg je središnji dio najširi, te na vrhu zaključen lučno, dok su uži bočni dijelovi zaključeni ravnom gredom.[1]

Lord Burlington: Venecijanski prozor Vile Chiswick, 1729.

Unatoč imenu, nije karakterističan samo za Veneciju i Veneto.

Premda se doimlje da proizlazi iz Palladijevog motiva, zapravo su ga, kao uostalom i Palladijev motiv, koristili već ranije Rafael i Bramante.[1]

Kasnije ga osobito koristi Vincenzo Scamozzi, a preuzima Inigo Jones, te je vrlo čest u engleskoj arhitekturi 18. st.

Javlja se i u inačici u kojoj ga reljefno obrubljuje veći vanjski luk. Tu je inačicu razvio Lord Burlington iz crteža Andree Palladija, koristeći je u više svojih arhitektonskih ostvarenja, a nakon njega i mnogi drugi engleski arhitekti, do duboko u 19. stoljeće.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Summerson 1991

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Summerson 1991 – Summerson, John: The Classical Language of Architecture, London, 1991., str. 134 (s. v. Venetian window)

Vidi tekođer

[uredi | uredi kôd]