Prijeđi na sadržaj

Saborna džamija u Isfahanu

Koordinate: 32°40′11″N 51°41′7″E / 32.66972°N 51.68528°E / 32.66972; 51.68528
Izvor: Wikipedija
Saborna džamija u Isfahanu
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2012. (36. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1397
Koordinate32°40′11″N 51°41′7″E / 32.66972°N 51.68528°E / 32.66972; 51.68528
Masdžid-e Džame na zemljovidu Irana
Masdžid-e Džame
Masdžid-e Džame
class=notpageimage|
Lokacija isfahanske Saborne džamije u Iranu

Saborna džamija u Isfahanu (perzijski: مسجد جامع اصفهان‎, Masdžid-e Džame[1]) je džamija u povijesnom središtu Isfahana koja može se promatrati kao fantastična ilustracija evolucije džamija tijekom više od 12 stoljeća, s početkom od 841. godine. Ona je najstarija sačuvana građevina takve vrste u Iranu i prototip za kasnije džamije diljem srednje Azije. Zbog toga je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2012. godine[2]

Istočni ajvan džamije
Sjeveroistočni ajvan

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Godine 1051., Isfahan je postao prijestolnica Seldžučkog Carstva, koji su došli u Horezm i Transoksaniju iz Središnje Azije u 11. stoljeću. Branitelji sunizma su željeli obnoviti Abasidski Kalifat, a prvi Togrulov arhitektonski kompleks bila je obnova Saborne džamije u Isfahanu. Naime, ugledni povjesničar i geograf, Jakut al-Hamavi, navodi kako su Isfahanci bili prisiljeni srušiti staru džamiju "zbog nedostatka drva" tijekom seldžučke opsade.

Seldžuci su isplanirali svoj gradski centar i trg u blizini postojeće džamije, tako da je njihov trg bio omeđen sjevernom stranom kompleksa. Kasnije je safavidski vladar Abas I. nadmašio ovo seldžučko središte svojim trgom Nakš-e Džahan iz 1602. godine, učinkovito okrećući žarišnu točku grada južnije.

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Kompleks, koji obuhvaća više od 20.000 m², također je prvi primjer islamske zgrade koja je prilagodila dizajn sasanidske palače s četiri građevine oko zajedničkog kvadratičnog dvorišta u islamsku sakralnu arhitekturu. Njegova četiri nadsvođena portala (ajvana) gledaju jedan prema drugome u središnjem otvorenom dvorištu promjera 60 x 70 metara.

Također, njegove dvo-opnaste rebraste kupole predstavljaju arhitektonsku inovaciju koja je inspirirala graditelje u cijeloj regiji. Južna kupola od raskošne opeke iznad mihraba (tzv. Gunbad-e Harka ili "smeđa kupola") iz oko 1087. godine, izgrađena tijekom seldžučke vlasti, djelo je vezira Nizam al-Mulka. Površine od 101 m² i visinom od 20 metara, u svoje vrijeme bila je najveća kupola na svijetu.[3]

Kompleks također posjeduje izuzetne dekorativne pojedinosti koji predstavljeju stilska kretanja islamske umjetnosti tijekom više od tisuću godina. Tako je štukom raskošno urešeni mihrab iz 1310. godine, ispod zapadnih arkada, naručio mongolski kan Oldžeitu, dok je safavidski doprinos bio izgradnja niša, minareta i ukrašavanje zidova keramičkim pločicama s mozaičkim kaligrafskim natpisima koji se skladno uklapaju u arhitektonsku cjelinu.

  • Južni ajvan
    Južni ajvan
  • Seldžučka molitvena dvorana
    Seldžučka molitvena dvorana
  • Unutrašnjost sjeverne kupole
    Unutrašnjost sjeverne kupole
  • Stupovi i lukovi hipostilne dvorane
    Stupovi i lukovi hipostilne dvorane
  • Kaligrafski natpisi na zapadnom ajvanu
    Kaligrafski natpisi na zapadnom ajvanu

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Saborna džamija u Isfahanu
  1. ↑ Džame (جامع) se izvodi iz riječi džam (جمع) što znači "okupljanje, sabor", i ne bi se trebalo miješati, iako to mnogi čine, s riječi džom'ah (جمعه) što znači "petak", pa su ovu džamiju nazivali "Petkovnom džamijom".
  2. ↑ Upis na popis mjesta svjetske baštine (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2012.
  3. ↑ Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005., str. 135. ISBN 953-214-266-5

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (24)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.) • Transiranska željeznica (2021.) • Kulturni krajolik Uramanata (2021.)
Iranska zastava
Prirodna baština (2)
Dašt-e Lut (2016.) • Hirkanijske šume (2019.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Saborna_džamija_u_Isfahanu&oldid=6948695"