Prijeđi na sadržaj

Velecvjetna gorska metvica

Izvor: Wikipedija
Velecvjetna gorska metvica
Velecvijetna gorska metvica
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Lamiales
Porodica:Lamiaceae
Rod:Clinopodium
Vrsta:D. grandiflorus
Dvojno ime
Clinopodium grandiflorum
(L.) Kuntze
Baze podataka

Velecvjetna gorska metvica (Velecvjetna marulja, velecvjetna metva, krupnocvjetna marulja, Lat. Clinopodium grandiflorum) biljka je iz porodice Lamiaceae. Kod nas raste u Gorskom kotaru, te na Velebitu. Koristi se u hortikulturi i narodnoj medicini. Naraste do najviše 60 cm u visinu. Cvjetovi su joj ružičaste boje. Miris je sličan mirisu metvice. Listovi veličine 3 do 8 cm, širine do 5 cm, ovalni, pilastog ruba. Svi su dijelovi biljke prekriveni kratkim dlačicama.

Raširenost

[uredi | uredi kôd]

Raste od sjeverozapadne Španjolske, do Grčke i Turske, te Kavkaza i Irana. Kod nas raste na Velebitu te po planinama Gorskog kotara.

Uporaba

[uredi | uredi kôd]

Kultivira se kao ukrasna i začinska biljka u Europi i Sjevernoj Americi. Koristi se u grčkoj narodnoj medicini. U Francuskoj se od nje radi čaj(čaj iz Aubraca).U XVI. Stoljeću, u Njemačkoj se uzgajala zbog ljekovitih svojstava. Sadrži u značajnim količinama menton i pulegon. Eterično ulje sadrži geraniol, citronelol, linalol. Kultivar Variegata uzgaja se kao ukrasna biljka od 1576.

Listovi djeluju aromatično, diaforetično i iskašljavajuće. čaj se koristi u liječenju žutice, živčanih tegoba i grčeva. Topli Oblog od lišća može pomoći ublažiti modrice i reumatske bolove.[1]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]
  • Acinos grandiflorus (L.) G.Don in J.C.Loudon, Hort. Brit.: 239 (1830)
  • Calamintha grandiflora (L.) Moench in Methodus: 408 (1794)
  • Drymosiphon grandiflorus (L.) Melnikov in Novosti Sist. Vyssh. Rast. 46: 178 (2015)
  • Faucibarba grandiflora (L.) Dulac in Fl. Hautes-Pyrénées: 402 (1867)
  • Melissa grandiflora L. in Sp. Pl.: 592 (1753)
  • Satureja grandiflora (L.) Scheele in Flora 26: 577 (1843)
  • Thymus grandiflorus (L.) Scop. in Fl. Carniol., ed. 2, 1: 424 (1771)

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
    Molimo pročitajte kojih se temeljnih pravila kod branja i pripravljanja manje poznatih biljaka treba pridržavati i upozorenje o korištenju Wikipedije na vlastitu odgovornost.
Ne berite i ne konzumirajte samoniklo bilje bez savjeta stručnjaka i ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!