Prijeđi na sadržaj

Vazmeno bdjenje

Izvor: Wikipedija
Redovnici benediktinci pripremaju se zapaliti uskrsnu svijeću prije mise vazmenog bdijenja.

Vazmeno bdjenje[1] ili Uskrsno bdjenje (lat. Vigilia Paschalis) kršćansko je bogoslužje u noći između Velike subote i Uskrsa kojime se svečano slavi Isusovo uskrsnuće. To je najznačajnije bdjenje u cijeloj povijesti Crkve[2] i slavlje liturgijske godine kojime se vjernike uvodi u otajstvo uskrsnuća. Stoga se i naziva „majkom svih bdjenja”.[3]

U Katoličkoj Crkvi, na vazmeno bdjenje, slavi se najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme liturgijske (crkvene) godine. Prvi se put izgovara ili pjeva poklik „Aleluja” nakon korizme.

Liturgijsko slavlje

[uredi | uredi kôd]

Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezino unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbolizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Babić, Stjepan: Hrvatski jučer i danas, Školske novine: Zagreb, 1995., str. 118., ISBN 953-160-052-X
  2. Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
  3. Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
  4. Što simboliziraju uskrsna svijeća i pet zrna tamjana? Bitno.net Preuzeto 28. ožujka 2024.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]