Prijeđi na sadržaj

Vatikanska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Vatikan
Nadimak Il Guardia Svizzera Pontificia
(Papinska Švicarska garda)
Nogometni savez Vatikanski nogometni savez
Izbornik Gianfranco Guadagnoli
Najbolji strijelac Alessandro Quarto (1)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Vatikan 0 : 0 San Marino
(Rim, 22. studenog 1994.)
Najveća pobjeda
Vatikan 5 : 1 SV Vollmond
(Rim, 3. veljače 2006.)
Najveći poraz
Monako 2 : 0 Vatikan
(Cap-d'Ail, 22. lipnja 2013.)

Vatikan 0 : 2 Monako
(Rim, 10. svibnja 2014.)

Vatikanska nogometna reprezentacija (tal.: Selezione di calcio della Città del Vaticano) je nogometna momčad koja predstavlja Vatikan u međunarodnom športu u muškom nogometu, i pod vodstvom je Vatikanskog nogometnog saveza. Vatikanski nogometni savez je osnovan 1972. Trenutačni predsjednik saveza je Domenico Ruggerio.[1][2] Gianfranco Guadagnoli, Talijan, je trenutačni izbornik reprezentacije.[1] U prošlosti je ovu momčad vodio, jedan od najuspješnijih talijanskih trenera, Giovanni Trapattoni.[3]

Pregled

[uredi | uredi kôd]

2000. godine, papa Ivan Pavao II. je uspostavio Vatikanski sportski odjel s ciljem promicanja "tradicije (športa) unutar kršćanske zajednice".[4] 2006., državni tajnik Vatikana, kardinal Tarcisio Bertone je sugerirao da bi Vatikan mogao osnovati nogometni tim od katoličkih sjemeništaraca. O tome je kardinal izjavio: "Ako bi uzeli brazilske studente iz naših Papinskih sveučilišta, mogli bi smo imati odličnu momčad." Kardinal je također istaknuo da je na Svjetsko prvenstvo u nogometu u Italiji 1990., bilo čak 42 igrača u posljednjem kolu, koji su pohađali salezijanske trening centre diljem svijeta.[5] Na primjer, Marcelino, junak Europskog prvenstva u nogometu u Španjolska 1964. bio je bivši sjemeništarac. Bertoneov prijedlog je bio da igrači Vatikana, čak i ako budu prihvaćeni od strane UEFA-e, budu sačinjavali članovi Katoličke Crkve diljem svijeta, a ne samo građani Vatikana.[6]

Vatikanska momčad sastoji se isključivo od zaposlenika Vatikana: policajaca, poštanskih radnika, državnih dužnosnika i članova švicarske garde. Budući da su većina vatikanskih građani pripadnici Švicarske garde, oni ne mogu biti zadržani u dužem periodu. Stoga je reprezentacija odigrala tek nekoliko međunarodnih utakmica, često izazivajući veliku pozornost medija.[1] Kada je Vatikan odigrao svoju prvu utakmicu 2002. godini, samo jedan igrač, Marcello Rosatti, je imao Vatikan putovnicu. Godine 2006., Vatikan je bio pozvan da sudjeluje na VIVA Svjetskom prvenstvu kojeg vodi NF board i očekivalo se da sudjeluju,[7] ali nisu bili u stanju to učiniti, jer nisu mogli sastaviti momčad od 15 članova.[8] Ukupno je Vatikan odigrao samo četiri međunarodne utakmice protiv drugih nacionalnih reprezentacija. Od toga su jednom remizirali i tri puta izgubili.

Uz međunarodne utakmice, momčad je odigrala prijateljsku utakmicu, ujedno i prvu utakmicu, protiv rezervnog tima San Marina 1994. godine.[9] Smatra se da je rezultat te utakmice bio 0-0, no Steve Menary u svojoj knjizi "Izopćenici: Zemlje koje je FIFA zaboravila" navodi da su mu iz Vatikana izjavili da je utakmica završila 1-1.[10] Godine 2010., Vatikan je organizirao momčad za prijateljsku utakmicu protiv Palestine. Međutim, taj tim je sastavljen od katoličkih svećenika, te se ne smatra reprezentacijom Vatikana.[11] 2006. godine, Vatikan je odigrao utakmicu protiv švicarskog kluba SV Vollmond, na stadionu Petriana. Vatikan je tada bio bolji s rezultatom 5-1.[5][12]

Pogled Vatikana na nogomet

[uredi | uredi kôd]
Albert II. pozdravlja momčad Vatikana, lipanj 2013.

Prva vatikanska liga nastala je 1973. godine, a prvi osvajači bili su uposlenici vatikanskog tiskanog dnevnika "L'Osservatore Romano".[13]

Vatikan obično izražava snažnu potporu nogometu. Papa Ivan Pavao II. je navodno u mladosti bio vratar u Poljskoj i gorljivi pristaša nogometnog kluba Cracovia Kraków.[14] Bivši njemački papa, Benedikt XVI. je gorljivi navijač bavarskog FC Bayern Münchena, odakle i sam dolazi.[15] Papa Benedikt XVI. je izjavio: "Nogomet može biti sredstvo obrazovanja koje potiče vrijednosti poštenja, solidarnosti i bratstva, osobito za mlađe generacije."[14]

Rimska Katolička Crkva odlučila je poduprijeti nastojanja Ancone u pokušaju da postanu svjetionici morala u talijanskom nogometu. Ancona je predvodnik etičkog koda kojeg je objavilo najvažnije talijansko katoličko sportsko tijelo CSI, čija je glavna namjena klub učiniti "inovativnim, etičkim modelom igranja nogometa.[16] Na audijenciji uprava kluba je papi poklonila dres s njegovim imenom i brojem 16 na leđima. Papa Benedikt XVI. i Vatikan su potvrdili svoja uvjerenja kako nogomet treba biti svjetionik morala i kako se utakmice ne bi trebale igrati nedjeljom.

Sadašnji argentinski papa, Franjo je gorljivi poklonik rodnog argentinskog FC San Lorenza,[17] a pokazao je i razočaranje kada je Argentina izgubila u finalu Svjetskog prvenstva 2014. protiv Njemačke.[18]

Članstvo u FIFA-i

[uredi | uredi kôd]

Vatikan je jedna od devet potpuno priznatih suverenih država, čije reprezentacije, nisu članice FIFA-e. Druge su: Savezne Države Mikronezije, Kiribati, Maršalovi Otoci, Monako, Nauru, Palau, Tuvalu i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Trenutačni dres vatikanske nogometne reprezentacije osigurala je Diadora. Kratke hlače su bijele, štucne žute i majica žuta s bijelo-plavom linijom u gornjem desnom dijelu rukava.[19]

Utakmice

[uredi | uredi kôd]

██ Pobjeda

██ Remi

██ Poraz

Treneri

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Montague, James. A Friendly Game for a Beatific State. The New York Times. Pristupljeno 16. rujna 2015.(engl.)
  2. Vaticano. fedefutbol.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2011. Pristupljeno 16. rujna 2015.(engl.)
  3. The things they say: Giovanni Trapattoni. FIFA. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2014. Pristupljeno 16. rujna 2015.(engl.)
  4. Vatican Cup lifts spirits in Rome. FIFA. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2014. Pristupljeno 19. ožujka 2012. (engl.)
  5. a b Saffer, Paul. Pray as you play. Pristupljeno 16. rujna 2015. (engl.)
  6. Relano, Alfredo. Lo que el Vaticano quiere es Selección (španjolski). opinion.as.com. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  7. Colchester, Max. The World Cup For Everyone Else. The Wall Street Journal. Pristupljeno 16. rujna 2015.(engl.)
  8. Parada, Gonzalo. La Selección de fútbol del Vaticano vuelve al verde césped (španjolski). gamacero.blogspot.com. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  9. Vatican Football. The Path Less Traveled. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  10. Praying for a win – the Vatican City at World Cup 2014?. Six Balls Between Us. Pristupljeno 16. rujna 2015. (engl.)
  11. Willey, David. 19. prosinca 2006. Vatican plays down soccer 'joke'. BBC News (engl.)
  12. Fussball im Vatikan (njemački). 1. FC Ratzinger. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2014. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  13. Mattei, Giampaolo. Lo scudetto vaticano? Ai Gendarmi E per gli Svizzeri. vatican.va. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  14. a b Pope: Football a moral guide to life. CNN. 10. siječnja 2008.
  15. Pope heading to World Youth Day aboard 'Shepherd One'. news.com.au. 9. srpnja 2008. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  16. www.index.hr Vatikan podupire Anconu, pristupljeno 16. rujna 2015.
  17. Pope Francis to celebrate birthday with visit from his favourite football team. Catholic Herald. 17. prosinca 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2015. Pristupljeno 16. rujna 2015.(engl.)
  18. Former Pope Benedict Please With Germany's World Cup Victory, Hopes Argentina 'Recovers Soon'. Christian Post. 16. srpnja 2014. Pristupljeno 16. rujna 2015.
  19. First half goals secure Monaco win against Vatican City. Non-FIFA Football. Pristupljeno 16. rujna 2015. (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]