Prijeđi na sadržaj

Valerij Kazakov

Izvor: Wikipedija
Valerij Kazakov
Puno imeValerij Nikolajevič Kazakov
Rođenje26. listopada 1952.
Mogiljev, Bjeloruska SSR, Bjelorusija
Književne vrsteroman, esej, poezija
Temeživot, ljubav, filozofija
Važnija djela
  • Sjen Goblina
    Sluga najstarijeg demokratskog naroda
    Crni mačor
Nagrade
Portal o životopisima

Valerij Nikolajevič Kazakov (rus. Валерий Николаевич Казаков, se rodio 26. listopada 1952. godine). Bjeloruski je i ruski književnik, znanstvenik, mecena i javna ličnost.

Biografija

[uredi | uredi kôd]

Valerij Кazakov se rodio u Magiljovskoj oblasti, Bjelorusija. Posle svršetka škole radio je u Magiljovskoj fabrici liftova, a nakon toga služio je vojsku u Estoniji i Njemačkoj i svršio višu vojno-političku školu, a zatim Кnjiževni institut imena A.M.Gorkog. Vojni dopisnik novina Crvena zvezda, član Udruženja novinara. Radio je u Ruskom udruženju veterana Afganistana, Savjetu bezbjednosti Ruske Federacije, Administraciji Predsjednika Ruske Federacije, bavio se i znanstvenim radom i bio na aspiranturi na Bjeloruskom državnom sveučilištu. Pukovnik je u penziji. Doktor (kandidat) humanističkih znanosti.[1]

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Autor je 28 knjiga proze i poezije, među njima su romani: „Sjen Goblina”, „Sluga najstarijeg demokratskog naroda”, „Crni mačor” i zbirka poezije „Prašnjavo sunce”. Napisao je i zbornike publicistike i proze: „Razbijeno zrcalo Кarabaha”, „Asfalt i seni” i „Samoudestrukcija”.[2] Piše na ruskom i bjeloruskom jeziku.[3] Кnjige V. Кazakova su prevedene na bjeloruski, poljski, srpski i druge jezike. Član je i Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Bjelorusije.[4]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Nagrađen je s tri ordena, dvadeset medalja i odlikovanja Ruske Federacije i Bjelorusije, kandidat humanističkih znanosti. Dobitnik državne nagrade Vlade Ruske Federacije u oblasti kulture. Laureat nagrade Pavla Makoviča Adamova.

Kazakov na Balkanu

[uredi | uredi kôd]

U izdanju „Pegaza” u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2009. godine izašao je Кazakovljev roman „Sjen goblina” u prijevodu s ruskog jezika Slavke Luković. U Beogradu je 2020. godine izašla zbirka pjesama Кazakova „Prašnjavo sunce” u izdanju Udruženja poetskih stvaralaca, u prijevodu s ruskog Dajane Lazarević.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Казаков Валерий Николаевич
  2. Казаков Валерий Николаевич
  3. Писатель Валерий Казаков: всякий раздел творческой интеллигенции — это от лукавого. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2021. Pristupljeno 28. listopada 2021.
  4. Prašnjavo sunce Valerija Kazakova. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2021. Pristupljeno 28. listopada 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Prašnjavo sunce / Прашњаво сунце. Београд, Удружење поетских стваралаца, 2020.
  • Sjen Goblina / Сјен гоблина. Бијело Поље, Пегаз, 2009.
  • Svet i teni Valerija Kazakova / Свет и тени Валерия Казакова. Красная Звезда, 7.10.2008.
  • Tvorcheskij vecher s Valerijem Kazakovym i Sibirskimi obgnjami / Творческий вечер с Валерием Казаковым и Сибирскими огнями, MyCity.by, Могилев, 18.09.2008.
  • Sibirskie ogni v Zapadnoj Evrope / Сибирские огни в Западной Европе. Европа-экспресс №22 (534) 26.05. – 01.06.2008.
  • Ignatova Elena. Hronika smuty. Zarubezhye zapiski / Игнатова Елена. Хроника смуты. Зарубежные записки, 2009, №19.
  • Валерый Казакоў : « У любых абставінах заставацца чалавекам » : [гутарка з В. Казаковым] / Валерый Казакоў ; гутарыла Нэллі Зігуля // Лім. — 2016. — 5 лютага. — С. 9.
  • Григорьева, Н. Встреча на малой Родине // Іскра. — 2008. — 16 жніўня. — С. 2.
  • Дубровин, В. Валерий Казаков: « Чем дольше живу, тем больше сомневаюсь » // Веснік Магілёва. — 2008. — 12 сакавіка. — С. 7.
  • « И это все о нем… » : [Валерий Казаков] // Іскра. — 2016. — 16 студзеня. — С. 6 : фото.
  • Казакоў, В. «Лепшы «сюр» жыве ў рэальнасці!» : [Валерый Казакоў і яго творчасць] / Валерый Казакоў ; Маргарыта Дзяхцяр // Лім. — 2017. — 25 жніўня. — С. 12 : фота.
  • Ладутько, К. Открыть, узнать — и понять : [о новом романе В. Казакова «Черный кот»] / Кирилл Ладутько // Звязда. — 2016. — 26 красавіка. — С. 16.
  • Ладутько, К. Преемственность : традиции и будущее: [Межнународный симпозиум литераторов «Писатель и время» открылся в Минске, в списке приглашенных В. Казаков] / Кирилл Ладутько // Звязда. 2016. — 9 февраля. — С. 7.
  • Максимова, Е. Живой портрет современника : [творческая встреча с Валерием Казаковым] / Елена Максимова // Веснiк Магiлёва. — 2016. — 6 января. — С. 10.
  • Подарок от именитого земляка // Іскра. — 2018. — 5 ліпеня. — С. 3 : фото.