Uroš Slijepčević
Uroš Slijepčević (Hrtić, pokraj Dvora na Uni, 1921. - Zagreb, 12. svibnja 2009.), bio je sudionik narodnooslobodilačke borbe, visoki partijski funkcionar, rukovodeći djelatnik Udbe i republički sekretar (ministar) unutrašnjih poslova SR Hrvatske u razdoblju od 1963. do 1966.godine.[1]
Rođen je 1921.godine u selu Hrtiću, pokraj Dvora na Uni, naselju u kojem je živjelo većinski srpsko stanovništvo, u tadašnjoj Kraljevini SHS. U rodnom je selu pohađao pučku školu, dok je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Dvoru na Uni i Petrinji. Već kao učenik Učiteljske škole u Petrinji, priključio se ilegalnoj Komunističkoj partiji (KPJ).[2]
Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Jugoslavije i uspostava NDH, zatekli su ga na Baniji, gdje se po izbijanju ustanka, priključio partizanskim pokretu. Tijekom 1942. bio je imenovan političkim komesarom u Drugom bataljunu Osme banijske narodnooslobodilačke brigade, u čijem je sastavu sudjelovao u svim važnijim bitkama za oslobođenje Jugoslavije.[3]
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata obnašao je visoke partijske i državne funkcije u NR, odnosno SR Hrvatskoj, tada jednoj od republika u sastavu socijalističke Jugoslavije. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, bio je republički podsekretar zadužen za UDB-u te je kasnije napredovao na mjesto republičkog sekretara (ministra) unutrašnjih poslova SR Hrvatske od 1963. do 1967. godine.[4]
Bio je na dužnosti načelnika Udbe SR Hrvatske kada je u veljači 1960. umro blaženi kardinal Alojzije Stepinac, te je o tijeku i vremenu trajanja postupka obdukcije i balzamiranja tijela pokojnog kardinala zahtijevao izvještavanje u realnom vremenu te je pritom svojim podređenima davao instrukcije kako bi spriječili navodne "zloupotrebe" iz crkvenih krugova.[5]
Kao republicki sekretar za unutrašnje poslove, bio je jedan od sudionika tzv. Brijunskog plenuma, odnosni Četvrtog plenuma CK SKJ-u, odrzanog na Brijunima, 1.srpnja 1966., na kojem je smijenjen Aleksandar Ranković, s obrazloženjem kako se Udba izdigla iznad Partije. Nastavno je sudjelovao i kao član Komisije za reorganizaciju i unapređenje Službe unutrašnjih poslova na razini SR Hrvatske koja je imala zadatak baviti se "deformacijama u radu Udbe".[6]
Kasnije je u drugoj polovici 1970-ih i tijekom 1980-ih obnašao niz funkcija u Društveno-političkom vijeću Sabora SR Hrvatske i u Odboru za općenarodni obranu i društvenu samozaštitu.
Kao saborski zastupnik i partijski funkcionar, dana 22.lipnja 1978., sudjelovao je na svečanosti otkrivanja spomenika za žrtve fašizma u banijskom mjestu Donja Bačuga, s obzriom da je u tom kraju sudjelovao u NOB-u, te je u tom mjestu stradao veliki broj partizanskih boraca, ali i civilnih žrtava u Drugom svjetskom ratu.[7]
U drugoj polovici 1980-ih odlazi u mirovinu. Zbog demokratskih promjena, te proglašenja samostalne Republike Hrvatske, raspada socijalističke Jugoslavije, izbijanja oružanih sukiba, nije se isticao niti politički aktivirao.
Umro je u Zagrebu, 12. svibnja 2009.,[8] u osamdeset i devetoj godini života, pokopan je na gradskom groblju Mirogoj.[9]
- ↑ Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. – 1954.): Kadrovi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, str. 882.
- ↑ Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. – 1954.): Kadrovi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, str. 882
- ↑ Đurović Milinko, Ustanak naroda Jugoslavije: 1941.; knj. 4.: Beograd, Vojno delo, 1964., str. 604.
- ↑ Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. – 1954.): Kadrovi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, str. 882.
- ↑ T. MAMIĆ - JOSIP MANOLIĆ Priča o obdukciji Alojzija Stepinca: Kardinalovo srce spaljeno je u peći Doma zdravlja u Šarengradskoj
- ↑ Spehnjak Katarina, "Brionski plenum" - odjeci IV. sjednice CK SKJ iz srpnja 1966. u hrvatskoj političkoj javnosti, Časopis za suvremenu povijest, 1999., God. 31., br. 3., str. 463-489.
- ↑ Zrtve Donje Bacuge
- ↑ Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. – 1954.): Kadrovi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, str. 882.
- ↑ In memoriam Uros Slijepcevic