Umoja
| Umoja | |
|---|---|
 | |
| Nadimak: Selo bez muškaraca | |
| Država | Kenija |
| Sambaru | |
| 1990. | |
| Vlast | |
| • Vrsta | matrijarhalno selo |
| Koordinate | 0°38′N 37°38′E / 0.633°N 37.633°E |
 | |
  Umoja | |
Umoja Uaso (svahili: "zajedništvo"; Uaso Nyiro naziv je obližnje rijeke)[1][2] selo je u Keniji. Matrijarhalno je selo osnovano 1990. u kojem žive isključivo žene,[3] a nalazi se u blizini grada Archers Post u okrugu Samburu, 380 kilometara od glavnog grada Nairobija. Osnovala ga je Rebecca Lolosoli, žena iz plemena Samburu, s ciljem da posluži kao utočište za žene beskućnice nad kojima je vršeno nasilje i za djevojke koje pokušavaju pobjeći iz prisilnih brakova. Žene iz plemena Samburu protive se nasilju i tradicionalnoj podčinjenosti žena.
U selu se nalazi osnovna škola, kulturno središte i područje za kampiranje za turiste koji posjećuju obližnji Nacionalni rezervat životinja Samburu. Izrađuju i prodaju nakit kako bi pomogle selu da opstane.
Žene iz plemena Samburu u svojem su društvu podčinjene.[2] Ne smiju posjedovati zemlju ni bilo kakvu drugu vrstu imovine, kao što je primjerice stoka. Muževi svoje žene smatraju imovinom.[2] Mogu biti podložne ženskom obrezivanju, ulasku u prisilan brak s nadređenima, silovanju i nasilju u obitelji.[4] Pokrenut je pravni postupak protiv vojske zbog silovanja više od 1400 žena iz plemena Samburu.[5] Te su žene napustili njihovi muževi jer su smatrali da su "oskvrnute".[6] Ostali su muškarci istjerali žene iz svojih domova iz straha da bi od svojih silovanih žena mogli dobiti spolno prenosivu bolest.[7]
Nakon što su mnoge žene postale beskućnice, odlučile su osnovati Umoju.[8] Rebecca Lolosoli jedna je od osnivačica Umoje;[9] odlučila je osnovati selo za žene dok se oporavljala od ozljeda koje je zadobila jer je javno progovorila o problemu.[3] Na koncu joj se pridružilo još petnaest žena, koje su s njom 1990. osnovale izvorno selo.[3][10]
Određeni su muškarci na to reagirali tako što su osnovali vlastita sela u blizini, no ona ipak nisu opstala.[11][8] Tom su selu pokušali konkurirati i uspostavom vlastitih zanata ili pokušajima da turiste odvrate od ulaska u Umoju.[12] Žene su naposljetku kupile zemlju koju su prethodno zauzimali muškarci.[13]
Seljanke su u početku prodavale prethodno kupljeno povrće jer nisu znale kako samostalno obrađivati zemlju.[2] To nije bio uspješan pothvat i selo se okrenulo prodavanju tradicionalnih ručnih radova turistima.[13] Kenijska služba za zaštitu divljine pomogla je ženama da nauče određene vještine od uspješnih grupacija u područjima kao što je Masai Mara kako bi poboljšale promet u Umoji.[13] Ženama je također pomogla Kenijska služba za baštinu i društvo, ali i Ministarstvo kulture.[4]
Nakon što je 2005. Lolosoli posjetila Ujedinjene narode, muškarci iz susjednog sela pokrenuli su pravni postupak protiv nje u nadi da će selo prestati postojati.[11] Godine 2009. Lolosolin je bivši suprug napao selo i prijetio joj smrću.[14] Na neko su vrijeme žene napustile selo kako bi se zaštitile.[14]
Žene iz tog sela trenutačno su vlasnice zemlje na kojemu se selo nalazi.[4]
Umoja se nalazi na sjeveru središnje Kenije u okrugu Samburu, u blizini mjesta Archers Posta.[4] Selo čine kolibe manyata,[3] sagrađene od zemlje i kravljeg izmeta na napuštenu travnjaku.[15] Kuće okružuju ograde od trnja[10] i bodljikave žice.[3]
Stanovnice sela namjeravaju "poboljšati sredstva za život žena zbog siromaštva i riješiti problem žena koje je odbacila njihova obitelj."[13] Selo također prima maloljetnice koje su samostalno otišle iz svojega doma ili su iz njega bile izbačene[13] i odgaja siročad, napuštenu djecu i djecu s HIV-om.[13] Selo također pruža utočište ženama koje bježe od nasilja iz okruga Turkana.[16]
Sve stanovnice sela moraju nositi tradicionalnu odjeću i nakit plemena Samburu.[17] U selu je zabranjeno žensko obrezivanje.[17]
Muškarcima je dopušteno posjetiti selo, no u njemu ne smiju živjeti.[6] Samo muškarci koji su odrasli u Umoji mogu ondje prenoćiti.[17]
Godine 2005. u selu je živjelo 30 žena i pedesetero djece.[6] Deset godina kasnije u selu je živjelo 47 žena i 200 djece.[10]
Stanovnice Umoje bave se tradicionalnim zanatima plemena Samburu, a proizvode prodaju u Kulturnom središtu žena u Umoji Waso.[6] Primjerice, bave se izradom raznobojnih perli[10] i varenjem piva s niskom razinom alkohola. Proizvodi su dostupni i na internetskom mjestu. Žene također rukovode i turističkim područjem za kampiranje.[1] Svaka žena donira deset posto svojeg prihoda selu kao porez kojim se financiraju škola i ostale potrebe.[2]
U tradicionalnom društvu djeca se brinu o stoci, no u Umoji sva djeca mogu biti obrazovana.[17] U mjestu postoji osnovna škola koju može pohađati pedesetero djece.[12] Selo je također otvorilo i predškolu.[18]
Stanovnice sela posjećuju ostala sela u kojima promiču ženska prava i podržavaju kampanju protiv ženskog obrezivanja.[19]
Žene u selu okupljaju se pod "drvetom govora" i ondje donose odluke za selo.[10] Lolosoli je predsjedateljica sela.[13] Sve žene u selu na jednakom su položaju.[17]
- ↑ a b A Village of One's Own, jesen 2005., Herizons, vol. 19, br. 2, str. 11.
- ↑ a b c d e Lolosoli, Rebecca; Armstrong, Lisa. Listopad 2006. It Takes a Village. Essence. 37 (6): 165 Prenosi EBSCOhost
- ↑ a b c d e Kosog, Simone. 27. listopada 2012. The Village Without Men. Toronto Star. Pristupljeno 21. kolovoza 2017. Prenosi EBSCOhost
- ↑ a b c d Dyer, Ervin. 9. rujna 2016. In Kenya's Umoja Village, a sisterhood preserves the past, prepares the future. NBC News (engleski). Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
- ↑ mag, Satya. 2007. interview with Rebecca Lolosoli journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c d Friedlin, Jennifer. Ožujak 2005. Kenya: A Village of Sisters. Marie Claire. 12 (3): 92 Prenosi EBSCOhost
- ↑ Lacey, Marc. 7. prosinca 2004. From Broken Lives, Kenyan Women Build Place of Unity. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
- ↑ a b Wax, Emily. 9. srpnja 2005. A Place Where Women Rule. The Washington Post (engleski). str. 1. ISSN 0190-8286. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ Violence Against Women in Kenya, prosinac 2009., Sister Namibia, vol. 21, br. 4, str. 44.
- ↑ a b c d e Bindel, Julie. 16. kolovoza 2015. The village where men are banned. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ a b Wax, Emily. 9. srpnja 2005. A Place Where Women Rule. The Washington Post (engleski). str. 2. ISSN 0190-8286. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ a b Pflanz, Mike. 16. srpnja 2005. Thriving women-only village is attacked by jealous locals. The Telegraph (engleski). Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
- ↑ a b c d e f g Interview with Rebecca Lolosoli. Satya Mag. Lipanj 2007. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ a b Schell, Brittany. 22. kolovoza 2009. Gunman Attacks Women's Village in Kenya. New America Media. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2013. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ All-Women Village Thrives. Off Our Backs. Srpanj 2005. str. 4–5 Prenosi EBSCOhost
- ↑ All-female Kenyan village houses abused women. Al Arabiya News. 12. travnja 2012. Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
- ↑ a b c d e Rubenstein, Hannah. 4. travnja 2012. Where Men Now Fear to Tread | Inter Press Service. Inter Press Service. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
- ↑ Women in the World: Rebecca Lolosoli, Kenya. The Daily Beast. 6. ožujka 2011. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
- ↑ Crilly, Rob. 11. studenoga 2005. A Village Women Can Call Their Own. Irish Times. Pristupljeno 21. kolovoza 2017. Prenosi EBSCOhost
- The Land of No Men: Inside Kenya's Women-Only Village (videozapis iz 2015.)
- Kenya : le village où les femmes font la loi — rfr Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2019. (Wayback Machine)