Umjetnički nakit
 |
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu treba formatirati tekst.Tekst u članku treba estetski urediti. |
 |
Ovaj članak izgleda kao osobno mišljenje ili priča i možda zahtijeva čišćenje. (Rasprava)Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Umjetnički nakit je jedan od naziva koji se koriste za nakit izveden od strane autora koji djeluju bilo u okviru vlastitog bilo zajedničkog ateljea, te svoja djela u pravilu sami i izvode. U Njemačkoj i Italiji koristi se i naziv autorski nakit.
Kao što i samo ime kaže radi se o nakitu kod kojeg je naglasak prije svega na kreativnosti i kvalitetno osmišljenom oblikovanju, ovaj nakit prije svega karakterizira nekonvencionalan izbor materijala, za razliku od klasičnih isključivo plemenitih materijala (poput zlata, srebra, platine, dragog i poludragog kamenja).Oblikovanje je ovog nakita u uskoj vezi za recentnim umjetničkim praksama.
Povijest umjetničkog nakita počinje četrdesetih godina dvadesetog stoljeća u SAD, te u poslijeratnoj Njemačkoj pedesetih godina. Danas je umjetnički nakit internacionalni fenomen - SAD, Europa, Australija, Kanada, Japan - sve ove zemlje imaju danas živu i aktivnu scenu. Tu treba pribrojiti i neke južnoameričke zemlje kao i Južnoafričku Republiku. No korijeni produkcije umjetničkog nakita mogu se naći već u 19.stoljeću, prije svega u Art and Crafts pokretu. U prethodnike umjetnički oblikovanog nakita svakako treba ubrojiti i Rene Laliquea, najvažnijeg oblikovatelja nakita u razdoblju secesije. Također je tu nezaobilazna i uloga Wiener Werkstatte i Josefa Hofmanna. Nepobitno je važno i djelovanje Alexandera Caldera, američkog apstraktnog kipara, koji je povremeno radio i nakit od mjedi, te srebra.
Treba naglasiti i da su neki od najznačajnih umjetnika 20. stoljeća povremeno radili i nakit, doduše najčešće su ga samo skicirali dok su realizaciju prepuštali drugima(, Pablo Picasso, Georges Braque, Salvador Dali, Giorgio de Chirico, Man Ray).Nakit su radili i talijanski kipari Bruno Martinazzi te Gio i Arnaldo Pomodoro, no tek u razdoblju nakon 1950.
Može se na kraju reći da se, kako u svijetu tako i kod nas, u ovu kategoriju pokušava ugurati sve i svašta, prije svega klasičan zlatarski nakit kvazisuvremenog/kvaziumjetničkog oblikovanja, ali i najrazličitiji uradci od jeftinih materijala poput raznih perli ili recikliranih materijala.
Liesbeth den Besten, povjesničarka umjetnosti, identificirala je 6 osnovnih pojmova koji određuju umjetnički nakit, uključujući suvremenost, studijsku izradu, umjetnički osviješten, istraživački pristup, oblikovanje te isticanje autorstva.[1] Kustosica Kelly L'Ecuyer definira u umjetničkim atelijerima nastao nakit, kao izdanak pokreta umjetničkih ateljea koji se bave zanatsvom, dodajući da se tu ne radi o nekoj određenoj vezanosti za neki stil već za okolnosti u kojima je objekt izrađen. Po njenoj definiciji, "Pripadnici pokreta u umjetničkim atelijerima nastalog nakita su neovisni umjetnici koji svoje odabrane materijale koriste za stvaranje unikatnih,ili u malim edicijama izrađenih komada nakita..... Oni su istovremeno i oni koji izrađuju nacrte za predmete i oni koji ih izvode (iako im u određenim fazama izrade mogu pomagati i njihovi pripravnici,te pomoćnici),nakit izrađuju sami, u malim umjetničkim radionicama,ne rade ga tvornički."[2]
Autori umjetničkog nakita često rade na kritičan, osviješten način, te u svom radu propituju pojmove poput "dragocjenog "i "nosivog" - pojmove koji čine okosnicu proizvodnje konvencionalnog, dragocjenog nakita. Prvi su umjetnici umjetničkog nakita u početku također koristili skupocjene materijale, no uvijek su istinski umjetničku izražajnost postavljali kao ključnu odrednicu svog rada.[3] Početkom šezdesetih godina 20.stoljeća počeli su koristiti nove, alternativna materijale, poput aluminija i plastike, prekidajući tako s prije spomenutim konvencionalizmom skupocjenosti i visoko precizne izrade kao primarne paradigme.[4]
Alexander Calder, Margaret de Patta,Peter Macchiarini ,Irene Brynner,John Paul Miller,Clare Falkenstein,Elisabeth Treskow,Art Smith,Sam Kramer
John Donald, Andrew Grima, Arnoldo Pomodoro;Klaus Ulrich, Gijs Bakker, Emmy Van Leersum, J. Fred Woell, Stanley Lechtzin, Eleanor Moty,Gerda Flöckinger, Emanuel Raft, Anton Cepka, Tone Vigeland,Olaf Skoogfors
Mario Pinton, Francesco Pavan, Gianpaolo Babetto, Bruno Martinazzi, Reinhold Reiling, David Watkins, Wendy Ramshaw, Claus Bury,Hermann Jünger , Friedrich Becker, Yasuki Hiramatsu, Mary Lee Hu, Richard Mawdsley, Vratislav Karel Novak,Onno Boekhoudt,Peter Skubic
Daniel Kruger, Ramon Puig Cuyas ,Manfred Bischoff, Gerd Rothmann, Otto Kunzli, Arline Fisch, Robin Quigley, Joke Brakman,David LaPlantz,Edward de Large, Marion Herbst, Esther Knobel, Bruce Metcalf, Pierre Degen,Robert Baines
Michael Zobel, Angela Hube, Robert Smit, Roger Hutchinson
Peter Chang,Ted Noten,Naomi Filmer,Dinie Besems,Margaret Boden
Electrum Gallery London
Galerie Ra Amsterdam
Galerie Spektrum München
U Hrvatskoj je početni razvoj umjetničkog nakita vezan uz malobrojne ali ipak postojeće radove Ive Kerdića i Tomislava Krizmana,te potom uz odjel za oblikovanje metala današnje zagrebačke škole primijenjene umjetnosti i dizajna (utemeljen 1956. godine – jedan od utemeljitelja bio je poznati zlatar, graver i medaljer Teodor Krivak).Naime upravo je iz ove ustanove potekla većina autora koji su djelovali, te danas djeluju kao autori umjetnički oblikovanog nakita kod nas(ovo je imalo i određeni negativni utjecaj jer većina naših autora nije uspjela svoj izraz izdići iznad oblikovnih paradigmi nastalih do 1975. – 1980. godine ).
Broj onih koji su na ovu scenu došli iz uvjetno rečeno tradicionalnog zlatarstva znatno je manji( Stjepan Balja, Lazer Lumezi, Davor Bajec ,Julijana Rodić Ozimec,Mario Nokaj).
Svakako treba spomenuti i jedina naša 2 specijalistički visokoobrazovana oblikovatelja nakita- Nenada Robana i Luku Petrinjaka( školovani u Belgiji).
Danas dio autora kao jedino obrazovanje po pitanju umjetničke obrade metala ističe i tečajeve koje se održavaju u Pučkom otvorenom učilištu ili u ateljeu Lazera Lumezija.Određenu ulogu svakako ima i studij sitne plastike i medaljerstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Važan poticaj u promociji hrvatskog umjetničkog nakita imala je monografija Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj autora Marija Beusana (1944. – 2022.), objavljena 2008. u Zagrebu. Beusan je i sam bio oblikovatelj umjetničkog nakita u tehnici emajla, inače po školovanju arhitekt. Spomena je vrijedan i rad Vere Dajht-Kralj, kiparice koja je radila nakit u tehnici emajla na elektroformiranom bakru. Vrlo je važan i rad Aranka Njirić Varga te Jasenke Pavliše (1945. – 2012.), najznačajnijih predstavnica samoukih autora, obje su ove autorice, nažalost pokojne, samostalno formirale vlastiti izraz.[5]
Spomenimo i neke od umjetnika koji su svoje ideje u realizaciji prepuštali majstorima zlatarima, poput Miroslava Šuteja(1936. – 2005. ) po čijim je nacrtima radio Stjepan Popek,ili Josipa Cmroka (1932. – 2012.) koji je surađivao s Božidarom Jakšićem. Ova je suradnja dakako pokazivala i klasične mane ovakvog načina rada – poput gubljenja neposrednosti pri realizaciji ideje od strane likovno prilično neosviještenog ali zanatski kvalitetnog majstora.[6][7]
Na kraju treba spomenuti i ULUPUH-ovu Sekciju za oblikovanje plemenitih kovina i umjetničkog nakita, kao najvažniju strukovnu udrugu oblikovatelja umjetničkog nakita kod nas.
- Den Besten, Liesbeth, On Jewellery: A Compendium of International Contemporary Art Jewellery, Arnoldsche, 2011, ISBN 978-3897903494
- Dormer, Peter, and Turner, Ralph, The New Jewelry: Trends + Traditions, Thames & Hudson, 1985., revidirano izdanje 1994.
- Sylvia Stephan: Das körperwiderständige Schmuckobjekt. Autorenschmuck in Europa seit den 1960er Jahren, Universität Tübingen, 2009
- Astfalck, J; Broadhead, C and Derrez, P. (2005) New Directions in Jewellery. Black Dog Publishing.London
- Cheung, L; Clarke, B and Clarke, I. (2006) New Directions in Jewellery II. Black Dog Publishing.London
- Ralph Turner: Jewelry in Europe and America. New Times, New Thinking, London 1996
- Barbara Cartlidge: Twentieth-Century Jewelry, New York 1985
- Peter Dormer, Helen Drutt: Jewelry of our Time: Art, Ornament and Obsession, New York 1995
- Susan Cohn (Hrsg.): Unexpected Pleasures: The Art and Design of Contemporary Jewelry, Rizzoli: New York, 2012
- Roberta Bernabei: Contemporary Jewellers: Interviews with European Artists, Berg: Oxford, New York, 2011
- Fritz Falk, “European Jewellery 1840-1940”
From the Collection of the Jewelry Museum of Pforzheim. Pforzheim 2003.
- ↑ Den Besten, Liesbeth, On Jewellery: A Compendium of International Contemporary Art Jewellery, Arnoldsche, 2011, pp 9-10 ISBN 978-3897903494
- ↑ L'Ecuyer, Kelly, "Introduction: Defining the field", in L'Ecuyer, Kelly (ed.), Jewelry By Artists in the Studio, MFA Publications, 2010, p 17 ISBN 978-0878467501
- ↑ Greenbaum, Toni, "The studio jewelry movement: 1940-80 - Roots and results", in Susan Grant Lewin (ed.), One of a Kind: American Art Jewelry Today, Abrams, 1994, pp 34-37 ISBN 978-0810931985
- ↑ Dormer, Peter, and Turner, Ralph, The New Jewelry: Trends + Traditions, Thames & Hudson, 1985, p 11
- ↑ hrcak.srce.hr/file/135169
- ↑ http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/zagrebacki-zlatari-%E2%80%93-zlatarska-radionica-bozidara-jaksica,15.html Pristupljeno 06.02.2017.
- ↑ http://www.zlatarna-popek.hr/nakit-brosevi.php Pristupljeno 06.02.2017.