Umberto Girometta
Umberto Girometta (Split, 16. srpnja 1883. – 27. travnja 1939.) bio je splitski gimnazijski profesor prirodoslovlja, planinar, speleolog, geolog, zoolog i fotograf te promicatelj ljepota Dalmacije.[2]
Školuje se u rodnome gradu do odlaska na studij prirodopisa u Beču. Širinu pogleda na prirodu koju je stekao na studiju ostatak života prenosi na učenike Realne gimnazije u Splitu, gdje radi od 1908. godine.[2] Tamo predaje fiziku, geografiju i prirodopis, a 1911. pri Gimnaziji osniva Špiljarski odio[3] koji vodi zajedno s profesorom Ramirom Bujasom. Suosnivač je dviju podružnica Hrvatskog planinarskog društva (HPD) — HPD Mosor (1925. godine) i HPD Biokovo. Godine 1927. njih dvojica osnivaju Sekciju za istraživanje kraških pojava, današnji Speleološki odsjek HPD-a Mosor. Suosnivač je i upravitelj te kustos Gradskoga prirodoslovnog muzeja u Splitu (od 1924. godine). S Jurjem Božićevićem još 1911. osniva Fotoklub Split.
Temeljito je istražio špilju Vranjaču u splitskome zaleđu i o njoj objavio mnoštvo članaka.[4][5] Godine 1929. upravo on, kao najzaslužniji za njeno uređenje, otvara špilju za javnost. U nizu istraživanja 1934. i 1935. Girometta ispod slojeva stalagmita, gline, ilovače i pepela tamo nalazi komade ranoneolitičkog, neukrašenog i slabo pečenog posuđa te nagorene fragmente kostiju postdiluvijalnih životinja. U dubljim slojevima nalazi rogovlje jelena Cervus dama te kosti izumrle vrste špiljskog medvjeda Ursus spealeus.[6] Girometta u špilji pronalazi novu vrstu bezvidnog špiljskog pauka, po njemu nazvanu Stalita giromettai.
U časopisima Hrvatski planinar,[7] Novo doba, Novi list, Ribar, Jadranska straža, Jugoslavija, Jadranski dnevnik, Jugoslavenski turizam, Novosti, Glasnik geografskog društva i dr. objavljuje brojne putopise s vlastitim fotografijama, opisuje turističke atrakcije Dalmacije, piše o flori i fauni planina u Dalmaciji, o meteorologiji, potresima, ribarstvu. Upozorava i na uništavanje dalmatinske prirode.[2]
Njegovim su zalaganjem izgrađeni planinarski domovi i skloništa na Kamešnici, Vagnju, Cincar planini, Vošcu, Vidovoj gori.[2]
Život je okončao na Marjanu, ne htijući da obitelj pati zbog njegove bolesti.[8] Girometti u čast, HPD Mosor godine 1961. planinarski dom na središnjem Mosoru naziva njegovim imenom, Planinarski dom Umberto Girometta.[2]
- ↑ Pogledajte kako su seljaci Gornjeg Sitnog i Splićani gradili ovaj veličanstveni dom na Mosoru. dalmacijadanas.hr. 7. listopada 2021.
- ↑ a b c d e Kranjčević, Jasenka. 23. prosinca 2013. Profesor Umberto Girometta. Kulturna baština (39): 163–178. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ Božić, Vlado. Listopad 2003. Stotinu godina špilje Vranjače (PDF). Hrvatski planinar. 10: 297–301. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ Girometta, Umberto. Ožujak 1926. Vranjača (PDF). Hrvatski planinar. 3: 33–35. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ Girometta, Umberto. Siječanj 1930. Još o Vranjači (PDF). Hrvatski planinar. 1: 20–25. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. siječnja 2018. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ Girometta, Umberto. Studeni 1935. Špiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji (PDF). Hrvatski planinar. 11: 323–330. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ Hrvatski planinarski savez – Svi brojevi Hrvatskog planinara. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2020. Pristupljeno 12. listopada 2020.
- ↑ Parić, Jasmina. 6. svibnja 2019. Moj pradjed Umberto Girometta:osnivač Prirodoslovnog muzeja, Foto kluba Split i HPD-a Mosor, profesor, publicist, graditelj planinarskih domova, humanitarac, speleolog. Slobodna Dalmacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2023. Pristupljeno 7. siječnja 2023.