Uliks Stanger
Uliks Stanger (Štanger, Stangher) (Opatija, 13. srpnja 1882. – Opatija, 16. listopada 1973.)[1] bio je hrvatski političar, pripadnik pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu, po struci odvjetnik.[2]
Rodio se je 1882. u Opatiji. Potječe iz bogate obitelji. Otac Antun bio je brodovlasnik, a stric Andrija Stanger višestruki načelnik Voloskog i Opatije. Uliks je studirao u Beču pravo, a odvjetničku praksu otvorio u Istri. Izdavao je novine Hrvatsko slovo.[1] Bio je tajnik društva hrvatskih intelektualaca u Trstu Dalmatinskog skupa. Stanger je bio jedan od stupova hrvatskoga liberalnog pokreta u Istri i jedan od čelnika Hrvatsko-slovenske narodne stranke.[3]
Godine 1921. izabran je za poslanika istarskih Hrvata u rimskom parlamentu. Zbog agresivnih antihrvatskih mjera Italije kojom je vladao fašistički režim, 1929. godine bio je prisiljen emigrirati u Kraljevinu Jugoslaviju. Kad je jug Hrvatske oslobođen od talijanske okupacije, izabran je za predsjednika Istarskog društva u Splitu. Kad je u Splitu objavljen sastav prve Narodne vlade Federalne Hrvatske, Stanger je bio ministar obalnog pomorstva, ribolova i lokalnog prometa. Stanger je izabran kao stari istarski „vanstranački rodoljub” starije generacije i to je smatrano posebnim znakon pažnje prema istarskim Hrvatima.[2]:1017
- ↑ a b Darko Dukovski/Istarska enciklopedija: Uliks Stanger Istrapedia. Objavljeno: 15. veljače 2009. / Posljednja promjena: 11. siječnja 2017.
- ↑ a b SPLIT U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI I SOCIJALISTIČKOJ REVOLUCIJI 1941 — 1945. gl. i odg. ur. Miroslav Ćurin, ur. odbor Fabijan Trgo, Miroslav Ćurin, Ivan Jelić, Ljubo Boban, Dinko Foretić, Marko Andrijić, Tonći Šitin. INSTITUT ZA HISTORIJU RADNIČKOG POKRETA DALMACIJE SPLIT, 1981.
- ↑ D. Dukovski: Uliks Stanger, Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 19. listopada 2014.