Prijeđi na sadržaj

Udruženje katoličkih svećenika „Dobri Pastir”

Izvor: Wikipedija

Udruženje katoličkih svećenika „Dobri Pastir” bilo je svećeničko udruženje u Bosni i Hercegovini za vrijeme SFRJ.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U Beogradu je 23. rujna 1949. Tito primio skupinu franjevaca bosanske franjevačke provincije, na čelu s provincijalom fra Josipom Markušićem. Nakon razgovora formirao se Inicijativni odbor za osnivanje Udruženja katoličkih svećenika (UKS) NR Bosne i Hercegovine. Za predsjednika odbora postavljen je fra Bono Ostojić, župnik Kiseljaka.[1] Fra Bone Ostojić otvorio je osnivački skup riječima: „Pozdravljam vas katoličkim pozdravom 'Hvaljen Isus' i našim borbenim pozdravom 'Smrt fašizmu - Sloboda narodu'”.[2]

U Sarajevu je 25. i 26. siječnja 1950. održana utemeljiteljska sjednica Udruženja. Udruženju je pristupilo 169 članova. Do 1952. godine bilo je je 205 svećenika članova. U članstvu je bilo 57 % bosanskih franjevaca, 29 % hercegovačkih franjevaca i 14 % dijecezanskih svećenika.[3]

Udruženje je 1975. godine imalo 310 članova, od čega je bosanskih franjevaca bilo 62 %, hercegovačkih 26 %, a dijecezanskih svećenika 12 %. Čitavo vrijeme Udruženje su vodili bosanski franjevci.[3]

Prvi predsjednik Udruženja bio je fra Bono Ostojić, župnik Kiseljaka. Potpredsjednici su bili: fra Serafin Dodig, župnik Čapljine, i Franjo Momčinović, župnik Dervente. Tajnik je bio dr. fra Karlo Karin, profesor u Sarajevu, a blagajnik dr. fra Većo Vlajić, gvardijan u Sarajevu.[3] Članovi upravnog odbora bili su: fra Ferdo Vlašić, Rudolf Klampfl, fra Domagoj Šimić, fra Valerije Jurić, fra Blago Karačić, Anto Zajac, fra Bogdan Ćubela, fra Bosiljko Bekavac i fra Viktor Šakić.[4] Članovi nadzornog odbora bili su: fra Krunoslav Misilo, fra Pavo Dragičević i Stjepan Sokolović.[4]

Članovi Udruženja imali su državno socijalno osiguranje i mirovinu te su manje bili na udaru vlasti i pod kontrolom.[4] Posebne zasluge za osnivanje UKS Dobri pastir imao je Đuro Pucar, predsjednik vlade BiH.[4]

Neki od svećenika su dobili i državna odličja. Godine 1955. fra Josip Markušić i fra Bono Ostojić dobili su od Tita Orden bratstva i jedinstva I. reda. Isto odličje 1959. godine dobili su: fra Karlo Karin, fra Mile Leko, fra Serafin Dodig i dr. Rastislav Drljić.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Lučić 2008, str. 52.
  2. Lučić 2008, str. 55.
  3. a b c Lučić 2008, str. 53.
  4. a b c d Lučić 2008, str. 54.
  5. Lučić 2008, str. 58.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Lučić, Ivica. 2008. Komunistički progoni Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990. National Security and the Future. Udruga svetog Jurja. Zagreb. 9 (3): 41–72