Prijeđi na sadržaj

Turmalini

Izvor: Wikipedija
Turmalin
Šerl
Šerl
Opće značajke
Kategorija Mineral
Grupa ciklosilikati
Kemijska formula Na(Al,Fe,Li,Mg,Mn)M3Al(Si6O18)(BO3)3(OH,F)4
Identifikacija
Boja najčešće tamno obojen, skoro crn; ali može varirati u rasponu od smeđe, ljubičaste, zelene, ružičaste, a može biti i dvobojan - ružičasto-zelen (elbait)
Habitus kratko do dugoprizmatični kristali, ponekad čak i igličasti; radijalno-zrakasti agregat = turmalinsko sunce
Kristalni sustav i klasa trigonski, hemiedrija; 3m
Kalavost nema
Lom neravan
Tvrdoća 7-7.5
Sjaj staklast
Indeks loma svjetlosti nω=1.635 - 1.675 nε=1.610 - 1.650
Pleokroizam izražen, jer apsorpcija ekstraordinarnog vala u dvolomu nije jako velika = turmalinska kliješta
Ogreb
Specifična gustoća 2.9 - 3.3
Talište
Topivost
Prozirnost prozirni do opáki
Dolazi uz minerale često kao inkluzije u kvarcu; uz Li-tinjce, epidot, titanit, apatit
Ostalo dijagonalne plohe prizme jako su okomito prutane u zrakastim agregatima i zrnastim masama; piezoelektričan; piroelektričan
Varijeteti
Ahroit bezbojan
Indigolit plav do ljubičast
Rubelit ružičast
Sibelit crven
Verdelit zelen
14 krajnjih članova grupe turmalina
Elbait Na(Li1.5,Al1.5)Al6Si6O18(BO3)3(OH)4
Šerl NaFe2+3Al6Si6O18(BO3)3(OH)4
Dravit NaMg3Al6Si6O18(BO3)3(OH)4
Kromdravit NaMg3Cr6Si6O18(BO3)3(OH)4
Olenit NaAl3Al6Si6O18(BO3)3O3OH
Bergerit NaFe3+3Al6Si6O18(BO3)3O3F
Povondrait NaFe3+3(Fe3+4Mg2Si6O18(BO3)3(OH)3O
Vanadiodravit NaMg3V6Si6O18(BO3)3(OH)4
Liddicoatit Ca(Li2Al)Al6Si6O18(BO3)3(OH)3F
Uvit CaMg3(MgAl5Si6O18(BO3)3(OH)3F
Hidroksiferuvit CaFe2+3(MgAl5Si6O18(BO3)3(OH)4
Rossmanit (LiAl2)Al6Si6O18(BO3)3(OH)4
Foitit (Fe2+2Al)Al6Si6O18(BO3)3(OH)4
Magneziofoitit (Mg2Al)Al6Si6O18(BO3)3(OH)4

Grupa turmalina je kemijski jedna od najsloženijih mineralnih grupa silikata. U nju ubrajamo složene aluminijeve i borove ciklosilikate, ali zbog izomorfnih zamjena (čvrstih otopina), njihov sastav jako varira, pa mogu sadržavati natrij, kalcij, željezo, magnezij, litij i druge elemente.

Opća formula turmalina glasi:

XY3Z6[(BO3)3Si6O18(OH,F)4]

gdje je:

  • X = (Ca,Na,K,Mn)
  • Y = (Mg,Li,Al,Mn,Fe2+)
  • Z = (Al,Mg,Ti,Cr,V,Fe3+)

Turmalini kristaliziraju u trigonskom kristalnom sustavu, a kristali su im dugi, igličasti do debeloprizmatski te stupićasti, često trokutasti u poprečnom presjeku. Terminalne plohe su asimetrične i takvu pojavu nazivamo hemimorfijom. Mali, igličasti kristali česti su u finozrnatom granitu aplitu i često tvore radijalno zrakaste agregate koje nazivako turmalinskim suncem. Turmalini se ističu po svojoj trostranoj prizmi; niti jedan drugi mineral nema trostranu prizmu. Rijetki su savršeno euhedralni turmalini (tj. kristali sa svim dobro razvijenim plohama). Izuzetak su dobro razvijeni draviti iz Yinnietharre, u zapadnoj Australiji. Ležište je otkriveno 1970-ih, ali danas je iscrpljeno.

Svi hemimorfni kristali su piezoelektrični, a često i piroelektrični. Turmalinski kristali zagrijavanjem postaju pozitivno nabijeni na jednom kraju, a negativno nabijeni na drugom. Zahvaljujući tom efektu, turmalini u kolekcionarskim zbirkama mogu na sebe navući ružne slojeve prašine, ako su izloženi pod jakim svjetlom. Turmalinska neobična električna svojstva postala su poznata početkom 18. stoljeća. Žarko obojane šrilankanske drage turmaline u velikim količinama donijela je u Europu Nizozemska istočnoindijska kompanija, kako bi zadovoljila zahtjeve tržišta za dragim kamenjem. U to vrijeme još se nije znalo da su šerl i turmalin zapravo jedan te isti mineral.

Varijeteti

[uredi | uredi kôd]

Turmalin dolazi u širokom spektru boja. Obično su željezom bogati turmalini crni, plavkastocrni do tamno smeđi, dok su magnezijem bogati varijeteti obično smeđi do žuti. Litijem bogati turmalini mogu biti u gotovo svim bojama - plavoj, zelenoj, crvenoj, žutoj, ružičastoj itd. Rijetko je bezbojan. Dvobojni i višebojni kristali su relativno česti, a odražavaju variranje u kemijskom sastavu otopina tijekom kristalizacije. Kristali mogu biti zeleni na jednom kraju, a ružičasti na drugom, ili pak zeleni izvana, a ružičasti iznutra (elbait). Neke forme turmalina su dikroične, što znači da ako ih gledamo iz dva različita kuta, pokazuju dvije različite boje.

Dvobojni kristal turmalina, 2 cm dugačak.

Najčešći varijetet turmalina je šerl, prvi put opisan 1524. godine. Čini oko 95% svih turmalina u prirodi. Ime "turmalin" dolazi od riječi turmali iz jezika Sinhala (sa Šri Lanke), što znači "kamen koji privlači pepeo" (kao uputnica na njegova piroelektrična svojstva). Značenje riječi "šerl" nije poznato, iako se vjeruje da dolazi iz skandinavskog govornog područja.

Ležišta i nalazišta

[uredi | uredi kôd]

Turmaline nalazimo u dva glavna geološka okruženja. To su magmatske stijene, osobito granit i granitni pegmatit te metamorfne stijene, kao što su škriljavci i mramor. Šerl i litijem bogati turmalini mogu se naći u granitima i granitnim pegmatitima. Magnezijem bogati turmalini, draviti, obično se razvijaju u škriljavcima i mramorima. Također, turmalini su vrlo otporni minerali i mogu se naći u manjim količinama kao zrna u pješčenjacima i konglomeratima.

Ima ga na Šri Lanki, Madagaskaru, Kaliforniji, Brazilu (rudnici Minas Geraisa - gdje su pronađeni primjerci i do 1,5 m dugi, u vrijednosit od 9 milijuna dolara!), Sloveniji (Dravograd).

U Hrvatskoj ih ima ponegdje u miocenskim sedimentima sjeverne Dalmacije te na Moslavačkoj gori.

Upotreba

[uredi | uredi kôd]

U draguljarstvu, plavi indigolit je najcjenjeniji varijetet, a slijede ga zeleni verdelit i ružičasti rubelit. Ironično, najrjeđi varijetet, bezbojni ahroit nije cijenjen i ima najmanju cijenu među prozirnim turmalinima. Također, turmalini se ponekad koriste u tretmanima liječenja u alternativnoj medicini. Od turmalina se prave piezopločice za radio-industriju, a koristi se i kao polarizator te kao ruda bora.

Vanjske povezice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Turmalini&oldid=6883753"