Tripo Kokolja
| Tripo Kokolja | |
| Barok | |
|---|---|
 Tripo Kokolja - Bista u rodnom Perastu | |
| Rođenje | 28. veljače 1661., Perast, Boka kotorska, Mletačka Dalmacija |
| Smrt | 18. listopada 1713., Korčula, Mletačka Dalmacija |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Praksa | Boka kotorska, Korčula, Bol |
| Poznata djela | Slike iz zavjetne crkve Gospa od Škrpjela |
| Portal o životopisima | |
Tripo Kokolja (Perast, Boka kotorska, 28. veljače 1661. – Korčula, 18. listopada 1713.), ponekad zvan i Trifun Kokoljić ili po mletački Cocoglia, bio je hrvatski kasnobarokni slikar, uz Mateja Ponzonija-Pončuna najznačajniji predstavnik baroknog slikarstva u Dalmaciji.
Život i djelo
I danas se vrlo malo zna o životu i školovanju Tripe Kokolje, znamo samo to da je bio skromnog porijekla, i da je živio u sjeni svog mecene i velikog naručitelja barskog nadbiskupa Andrije Zmajevića. Pretpostavlja se da je školovan u Veneciji (ali možda je to bilo i negdje daleko južnije u Italiji). Veći dio svog relativno kratkog života (52 godine) proveo je u Boki kotorskoj, gdje je naslikao i najveći dio svog opusa od sedamdesetak slika i oltarnih pala.[1]Posljednje godine svog života proveo je na Korčuli slikajući ciklus slika s apoteozom Sv. Dominika i dominikanskim svecima ispod pjevališta dominikanske crkve na Bolu na Braču. Bio je kum na vjenčanju Vicka i Jele Bujović. S Vickom se 1705. zamijenio za kuću, pa je u kuću Vicka Bujovića iznad crkve sv. Ivana Kokolja preselio iz svoje obiteljske kuće kraj crkve sv. Ivana. Poslije Bujovićeva ubojstva, napustio je na neko vrijeme Perast zbog nesigurnih okolnosti.[2]
Opus u crkvi Gospa od Škrpjela
Njegova najznačajnija djela nalazi se u crkvici Gospe od Škrpjela; u gornjem dijelu bočnih zidova, nalaze se četiri velike slike: Očišćenje sv. Ane, Silazak Duha Svetoga, Smrt sv. Marije i Krunidba sv.Marije.[3] Posljednja je najslabija slika iz tog ciklusa velikih kompozicija, loše nacrtane perspektive, i pomalo prenatrpana. Slika prikazuje klečeću Mariju, okruženu apostolima, svecima i anđelima koji sviraju. Ono što je čini posebnom je portret Andriju Zmajevića, barskog nadbiskupa, između sv. Jerolima i sv. Antuna Padovanskog na desnoj strani slike. Na stropu je naslikao Uznesenje sv. Marije na nebo, uokolo su raspoređeni prizori iz Marijina i Kristova života, na deset oktogonalnih kaseta (Rođenje Kristovo i Marijino, Prikazanje Kristovo i Marijino u hramu, Navještenje...). Sve su slike uokvirene drvenim izrezbarenim okvirima s cvjetnom ornamentikom, koji povezuju slikanu dekoraciju u jedinstvenu cjelinu.
Tripo Kokolja ukrasio je i zidove crkvene lađe, freskama podijeljenim u tri reda. U donjem zdesna stoji osam, a slijeva šest slika proroka sa Sibilama. Izgleda da su mu to bili prvi slikarski uradci, jer se na njima vidi sirovost crteža i loše nacrtane perspektive u usporedbi s velikim gornjim slikama i slikarijama na stropu. Proroci su prikazani frontalno, okrenuti promatraču, kojemu pokretom ruke pokazuju na značenje ispisanih tekstova na svicima i knjigama.[3]
Zbog velike koločine vlage i soli, slike Tripe Kokolja bile su u vrlo lošem stanju oko 1880. zbog tog je općinsko poglavarstvo Perasta, kao patron svetišta, raspisalo je natječaj za restauraciju slika, na natječaju je pobijedio slikar franjevac iz Zadra Josip Rossi, s njim je poglavarstvo sklopilo ugovor 1. rujna 1883. godine. Sve slike, osim one na stropu, prenesene su u Zadar u Rossijev atelijer, gdje su za svotu od 2000 forinti restaurirane do 1885.[4] Ono što je žalosno je to da su slike vrlo loše restaurirane.
Ostala djela Tripe Kokolje
Tripo Kokolja je svojim slikama ukrasio i crkvu sv.Nikole (1616.) i Palaču Zmajević u rodnom Perastu.[5] Pored nje ukrasio je crkve u Dobroti, Kotoru i Prčnju u Boki kotorskoj. Pred kraj života odselio se na Korčulu, tako da je oslikao i neke crkve i palače u Dubrovniku, Korčuli (crkva Svih Svetih[6]) i u Bolu na Braču. Osobito je vrijedan rad - Apoteoza sv. Dominika, na kasetiranom stropu kora iz 1713. u dominikanskoj crkvi u Bolu na Braču.[7]
Freske u crkvi Sv. Nedjelje u Kumboru kraj Herceg-Novoga, nastale između 1704. i 1709., pripisuju se Kokolji, a naručio ih je Vicko Bujović.[2]
Značaj slikarstva Tripe Kokolje
Tripo Kokolja je bio prvi domaći barokni slikar od formata koji je djelovao u domaćoj sredini nakon niza stoljeća isključivog uvoza slika iz Mletaka. Njegov doprinos baroknom slikarstvu Dalmacije bio je u tome što je prvi uveo pejzaže i mrtve prirode kao samostalne slikarske teme. Čak i danas je ime Tripe Kokolje za mnoge nepoznanica, iako mnogi kažu da je Gospa od Škrpjela naša Sikstinska kapela.[4]
Izvori
- ↑ Tripo Kokolja sa portala kamo.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 21. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Tomić, Radoslav (2009); Kokolja, Tripo, Hrvatski biografski leksikon LZMK
- ↑ a b Gospa od Škrpjela, Crna Gora, Slikarstvo Tripa Kokolje. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 21. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Mate Pejić: SLIKAR FRA JOSIP ROSSI
- ↑ Perast, Boka Kotorska, Crna Gora
- ↑ CRKVE U KORČULI - TURISTIČKI VODIČ. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2014. Pristupljeno 21. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Kultura i turizam sa portala Hotel Ivan, Bol. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2010. Pristupljeno 21. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vanjske poveznice
- Slikarstvo Tripa Kokolje Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2010. (Wayback Machine)
- Portret Tripa Kokolje Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2021. (Wayback Machine)