Travnička kronika povijesni je romanIve Andrića pisan u duhu realizma. Glavna radnja romana smještena je u Travniku, početkom 19. stoljeća, u vrijeme vladavine Osmansko Carstvo. Roman obuhvaća vrijeme od 1807. do 1814. godine, čime predstavlja klasičan roman više od bilo kojeg drugog Andrićevog romanesknog ostvarenja. Ispripovijedan je u trećem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika između travničke i višegradske kronike leži u tome što se roman Na Drini ćuprija zasniva na izmišljenoj nadogradnji usmenih legendi, dok se Travnička kronika temelji na povijesnoj građi.
Roman je beletristički sedmogodišnji ljetopis koji obrađuje vrijeme boravka stranih konzula u Travniku. Počinje dolaskom francuskogkonzula, a završava odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema pjesničkom pravilu koje vrijedi za sve Andrićeve romane (izuzevši donekle Gospođicu) i ovaj roman okrenut je povijesti. Tijekom stvaranja romana Andrić se služio bogatom etnološkom i kulturno-povijesnom građom, kako o povijesnim događajima i gradu, tako i o osobama koje se spominju u djelu.
U Travničkoj su se kronici sudarila četiri svijeta, različita po vjeri, kulturi, povijesti i običajima. U vrijeme radnje romana, u Travniku su živjeli muslimani, kršćani i židovi. Njihov se suživot mijenjao ovisno o političkim i društveno-povijesnim okolnostima u kojima se nalazio travnički kraj.[2]
Stanovnici Travnika predstavnici su Istoka, a francuski konzul Zapada. Promatrač je jednog novog načina života, s kojim se do sada nije susretao niti ga imalo poznaje. Andrić o travničkom životu ponekad pripovijeda iz Davillova subjektivna motrišta, a ponekad s objektivnog gledišta pripovjedača, naglašavajući tako razliku između istočnjačkih i zapadnih kultura. Upravo je taj »sudar« kultura i glavna tema Kronike.
Uz glavnu radnju, roman je prožet i s mnoštvom priča o mjesnom pučanstvu i crticama iz njihovih života. Roman obiluje povijesnim pričama, koje se često nalaze u službi rasvjetljavanja trenutne radnje i likova. Ti su povijesni događaji oni koji utječu na sadašnje (političke) prilike, a sadašnje prilike one koje utječu na živote glavnih i sporednih junaka priče.
Andrić se koristi svojim likovima kako bi pripovijedao o ljudima općenito, o njihovoj prirodi i različitim osobnostima, naglašavajući kako je svaki čovjek, sa svojom sudbinom, zapravo žrtva okolnosti i vlastite prirode.
Travnička kronika, osim povijesnih priča, sadrži i priče o određenim pojedincima. Uz njih, u romanu se nalazi više kraćih kazivanja o sporednim likovima, a koji se usputno i jednokratno pojavljuju u romanu. Iako se ponekad čine kao zasebne, one ipak grade jednu širu sliku o travničkom životu i općenito vremenu s početka 19. stoljeća.[1]
»Jer čovek može i od jedne reči da živi, samo ako u njemu ima još rešenosti da se bori i borbom održava život.[3]«
(Travnička hronika)
»Iz ove tame nijednom naporu se ne vidi kraja. Čovek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje takoće neće dovršiti, i u novim pothvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovek potkrada sam sebe i s vremenom postaje sve veći i beznadniji dužnik prema sebi i svemu oko sebe.[3]«
(Travnička hronika)
»Kao kod svih pisaca bez dara i pravog poziva, i u Davilu je bila uvrežena neiskorenljiva zabluda da ima nekih svesnih duhovnih radnja koje vode čoveka ka poeziji i da se u poetskom stvaranju može naći uteha ili nagrada za zla kojima nas život tereti i okružuje... Jer marljivost, ta vrlina koja se tako često javlja onde gde ne treba, ili kad više nije potrebna, oduvek je bila uteha nedarovitih pisaca i nesreća umetnosti.[3]«
Znakovi (Put Alije Đerzeleza • Znakovi • Svečanost • Đorđe Đorđević • Reči • Autobiografija • Zlostavljanje • Priča o kmetu Simanu • Snopići • San i java Pod grabićem • Priča o soli • Kosa • Zimi • Lov na tetreba • Razgovor • Susedi • Šetnja • Zatvorena vrata • Porodična slika • Osatičani • Praznično jutro) • Nemirna godina (Za logorovanje • Mustafa Madžar • Priča o vezirovom slonu • Nemirna godina • San bega Karčića • Veletovci • Ćilim • Svadba • Štrajk u tkaonici ćilima • Razaranje • Bife Titanik • Zeko) • Žeđ (U musafirhani • U zindanu • Ispovijed • Kod kazana • Napast • Proba • Trup • U vodenici • Šala u Samsarinom hanu • Čaša • Rzavski bregovi • Čudo u Olovu • Žeđ • Most na Žepi • Smrt u Sinanovoj tekiji • Olujaci • Na stadionu • Na državnom imanju • Letovanje na jugu) • Deca (Kula • U zavadi sa svetom • Mila i Prelac • Deca • Prozor • Knjiga • Na obali • Zmija • Panorama • Izlet • Ekskurzija • Pismo iz 1920. godine • Aska i vuk) • Jelena, žena koje nema (Anikina vremena • Mara milosnica • Ljubav u kasabi • Ćorkan i Švabica • Žena na kamenu • Igra • Žena od slonove kosti • Bajron u Sintri • Jelena, žena koje nema) • Kuća na osami (Uvod • Bolvanpaša • Alipaša • Baron • Geometar i Julka • Cirkus • Jakob, drug iz detinjstva • Priča • Robinja • Životi • Ljubavi • Zuja • Knez sa tužnim očima • Popodne • Pobednik • Pakao • Julski dan • Ruđanski begovi • Crven cvet • Predvečernji čas • Dva zapisnika bosanskog pisara Dražeslava • Kod lekara • Razgovor predveče • Sarači • Dubrovačka vejavica • Ranjenik u selu • Slepac
Staze, lica, predeli (Staze • Pisma iz Krakova • Zanos i stradanje Tome Galusa • Prvi dan u splitskoj tamnici • Iskušenje u ćeliji 38 • Sunce • Na sunčanoj strani • San o gradu • Vino • Moj prvi susret sa delom M. Gorkog • Kako sam ulazio u svet knjige i književnosti • Jedan pogled na Sarajevo • Biblioteka naša nasušna • Na Jevrejskom groblju u Sarajevu • Na vest da je Brusa pogorela • U Ulici Danila Ilića • Učitelj Ljubomir • Likovi • U Šopenovoj rodnoj kući • Lica • Susret u Kini • Kroz Austriju • Prvi dan u radosnom gradu • Portugal, zelena zemlja • Leteći nad morem • Mostovi • Španska stvarnost i prvi koraci u njoj • Na Nevskom prospektu • Utisci iz Staljingrada • Predeli • Na kamenu, u Počitelju • Kraj svetlog Ohridskog jezera) • Istorija i legende (Razgovor sa Gojom • Nešto o stilu i jeziku • Beleške za pisca • Beleške o rečima • O priči i pričanju • Legenda o Svetom Francisku iz Asizija • Simon Bolivar • Predaja (Riga od Fere) • Zapisi o Goji • Pjesma nad pjesmama • Volt Vitmen (1819-1919) • Naša književnost i rat • Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige liči rad pravog prevodicoa • Kada je reč o arhivima • Heine u pismima • Jedna ratna knjiga Gabriela Danuncija • Pisma jednog vojnika • Stvaralačka iskra • Stvaralačka ruka • Pismo iz Rima) • Umetnik i njegovo delo (Njegoš ka tragični junak kosovske misli • Njegoš u Italiji • Ljuba Nenadović o Njegošu u Italiji • Njegoševska čovečnost • Svetlost Njegoševog dela • Nešto o Njegošu kao piscu • Večna prisutnost Njegoševa • Njegošev odnos prema kulturi • Nad Njegoševom prepiskom • O Vuku kao piscu • Vuk, reformator • Vukov primer • Vuk i inostranstvo • Optimizam Vuka Karadžića • Tri slike iz života Vuka Karadžića • Četrdeset godina od smrti Sime Matavulja • O majstoru pripovedaču • Zemlja, ljudi i jezik kod Petra Kočića • O Gavri Vučkoviću i povodom njega • Ljubavna lirika Petra Preradovića • Pevanija - Knjiga detinjstva, knjiga života • Spomenik piscu životne radosti i mladalačke tuge • A.G. Matoš • Jovan Skerlić • Spomenik Bori Stankoviću • Isak Samokovlija • Letnji dan • Pomen Kalmiju Baruhu • Sećanje na Kalmija Baruha • Sreten Stojanović • Umetnik i njegovo delo • Roman Petrović • Andro Kovačević: Poslednji Nenadić • Viktor Car Emin: Iza plime • Krvavi cvetovi V. Ilića Mlađeg • Branko Mašić: Ratne slike i utisci • Stari pjesnici • Svetozar Ćorović: Kao vihor • Dragutin Domjanić: Kipci i popevke • Sima Pandurović: Okovani slogovi • Pero Slijepčević: Pomen VI. Gaćinoviću • Prosveta: Almanah za godinu 1918. • Josip Kosor: Mime • U. Donadini: Kamena s ramena • Rastko Petrović: Burleska Gospodina Peruna Boga Groma • Ante Petravić: Treće studije i portreti • Vradimir Ćorović: Bosna i Hercegovina • Dragojlo Dudić: Dnevnik 1941. • Zuko Džumhur: Nekrolog jednoj čaršiji
»Jer čovek može i od jedne reči da živi, samo ako u njemu ima još rešenosti da se bori i borbom održava život.[3]«