Transkripcija i transliteracija

Transkripcija (prijepis, prezvukovljivanje) je prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo, pri čemu se vodi računa o izgovoru. Također, transkribiraju se i imena s istog pisma, točnije u našem slučaju, latinice, kad posuđenice prolaze kroz fonološku, morfološku i značenjsku prilagodbu.

Transliteracija (prijeslov) je prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo, pri čemu se ne vodi računa o izgovoru, odnosno, prenosi se znak za znak.

Kinesko pismo se kao morfemografsko (znamopis) ne može transliterirati, jer nema slova niti sa slovima usporedivih pismena, ali u transkripciji se mora svaki slog razlikovati od drukčijeg sloga.

U standardnom hrvatskom jeziku

Transkripcija japanskih i kineskih imena

Podrobniji članak o temi: Hepburnova romanizacija

Hrvatski pravopis određuje pisanje vlastitih imenica (osobna i zemljopisna imena) prema latiničnom zapisu prihvaćenom u dotičnoj zemlji, osim nekih malobrojnih takvih imenica koje su se udomaćile. Primjeri: Matsuo Basho, Sunzi, Laozi, Qin Shi Huangdi, Kongzi ili Kongfuzi, ali i Konfucije, Beijing, ali i Peking.

Udomaćene se obične riječi fonetiziraju. Primjeri: cunami, džudo i džiju-džicu (ustaljeno je s dž), nindža, samuraj, jakuza.

Osnovna su pravila fonetiziranja japanskih riječi sljedeća:

ch > ć
j > đ
sh > š
ts > c
w > v
y > j

Kineski pomoćni latinični alfabet pinyin i hrvatska transkripcija

(osnovno, abecednim redom)

ch > č
j > đ
q > ć
r > ž
sh > š
w > v
x > meko š, sj
y > j
z > dz (sliveno)
zh > dž
slog yan i nastavak sloga -ian > jen
nastavak sloga -ong > -ung

Napomena: U zapadnim zemljama često se još rabi Wade-Gilesova transkripcija kineskih riječi (prepoznaje se po brojnim apostrofima). Na internetu je lako naći usporedne tablice s pinyinom.

Transkripcija i transliteracija arapskih imena

Postoji više propisanih standarda za transliteraciju arapskih imena, kao DIN 31635 ili ISO 233. Ipak u većini slučajeva, npr. u novinama ili knjigama, može se naći transkribirana inačica naziva, npr. sura aš-Šams / ash-shams (engleski) / asch-Schams (njemački) / asj-Sjams (nizozemski) / ach-chams (francuski).

Budući da je velik broj današnjih arapskih zemalja bio kolonijalni posjed nekih europskih zemalja, mnoge u transliteraciji arapskih imena koriste jezična pravila svojih bivših kolonizatora. Primjerice: Hicham El Guerrouj (francuska transliteracija) ili Omar Sharif (engleska transliteracija).

U hrvatskoj je jezičnoj praksi fonetiziranje arapskih imena.

Transkripcija ćirilićnih imena

Također se fonetiziraju, a za ruska, bjeloruska i ukrajinska posebna slova vrijede ova pravila:

rus. Ё > e (ë)^[1]
bjelorus. Ё > jo
rus. i bjelorus. Ы > y
rus. i ukr. Щ > šč
bjelorus. ў > ŭ
rus. i bjelorus. Э > ė
ukr. Є є > je
rus.^[1] Ъ > ´ (akut)
rus., bjelorus. i ukr. Ю > ju
rus., bjelorus. i ukr. Я > ja
rus., bjelorus. i ukr. Й й > j
rus., bug., bjelorus. i ukr. Ь ь > ʼ odnosno ’ (apostrof)
ukr. И > y;^[1] y, i;^[2] i^[3]
ukr. ï > i (ji),^[1] ji^[3]
bjelorus. i ukr. I ı (I i) > i
rus. e > e iza suglasnika, je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ
ukr. ’ > ne transkribira se^[3]

Apostrof i akut se pišu u vlastitom slovnom mjestu (sa spatiumom).

ı (i bez točke), te ï

Za ruski jezik

Аа Aa	Бб Bb	Вв Vv	Гг Gg	Дд Dd	Ее (1)	Ёё Ee	Жж Žž	Зз Zz	Ии Ii	Йй Jj
Кк Kk	Лл Ll	Мм Mm	Нн Nn	Оо Oo	Пп Pp	Рр Rr	Сс Ss	Тт t	Уу Uu	Фф Ff
Хх Hh	Цц Cc	Чч Čč	Шш Šš	Щщ Ščšč	Ъъ (2)	Ыы Yy	Ьь (3)	Ээ Ee	Юю Ju ju	Яя Ja ja

1) Kao „e” iza suglasnika, kao je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ

2) Tvrdi znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.

3) Meki znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog.

Za bugarski jezik

Izvori

↑ ^a ^b ^c ^d Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-40005-5, str. 73. i 74.
↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 309., ISBN 953-0-40017-9, str. 64. – 66.
↑ ^a ^b ^c Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-150-815-5, str. 302. i 303.

Vanjske poveznice

Nives Opačić, Babyn Jar – stari i novi prijepori // Vijenac br. 328, Matica hrvatska, Zagreb, 12. listopada 2006. Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2013. (Wayback Machine)

[HP1994-1] Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-40005-5, str. 73. i 74.

[HP2000-2] Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 309., ISBN 953-0-40017-9, str. 64. – 66.

[HPMH-3] Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-150-815-5, str. 302. i 303.

[1]

[2]

[3]