Trajektna luka Split
| Trajektna luka Split d.d. Luka Split | |
|---|---|
.jpg) Trajektna luka Split d.d.
| |
| Grad |  Split, Splitsko-dalmatinska
|
| Država |  Hrvatska
|
| More/rijeka | Jadransko more |
Trajektna luka Split je, izvorno bila, trgovačko mjesto koje su prvotno osnovali grčki doseljenici s otoka Visa, a potom su ga preuzeli Rimljani. Luka je napredovala kroz srednji vijek, ali je doživjela pad krajem 18. i početkom 19. stoljeća kada je Riječka luka preuzela ulogu primarne trgovačke i pomorske luke u regiji.
_makes_her_approach_to_the_port_city_of_Split,_Croatia.jpg)
Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka Asphalatos, kojeg su osnovali Grčki starosjedioci osnovali u 4. st. pr. Kr. Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na Jadransko more te na susjedne otoke naseljene Ilirima, najviše zbog blizine Salone. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja Epetiona na mjestu današnjega Stobreča i Traguriona na mjestu današnjega Trogira. Split je dobio na značenju tek izgradnjom Dioklecijanove palače početkom 4. st. Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali Spinut, na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.[1]
Nakon toga splitsku obalu je preuzeo Bizant sve do nastanka Hrvatskog Kraljevstva u početku 10. stoljeća.[2][3] Već u 11. st. Split je najmoćniji i najbogatiji grad na našoj obali, a u sljedećem stoljeću splitska luka već je toliko razvijena da je smatrana najpovoljnijom lukom Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.[4] Hrvatska i Kraljevina Ugarska su se 1102. ujedinili u personalnu uniju.[5] Do 12. stoljeća Split je razvio trgovačke rute sa svojim zaleđem i pomorskom trgovinom diljem Jadranskog mora i Sredozemlja.[6] U 13. st. grad je imao gotovo 10 000 stanovnika i vrlo razvijenu pomorsku trgovinu, naročito s Apulijom preko mora i s Bosnom na kopnu. U to vrijeme postaje prva izvozna i uvozna luka istočne obale Jadrana za područje današnje Bosne i Hercegovine.[4] Mletačka Republika dobila je potpunu kontrolu nad Dalmacijom i gradom Splitom do 1428. godine.[7] U 16. stoljeću Split je bio središte pomorske trgovine Balkana gdje se prevozila roba koja je dolazila iz Osmanskog Carstva, Indije i Perzije do Mletačke Republike i obrnuto. Nakom pada Mletačke Republike, Split je između 1797. i 1806. godine došao pod vlast Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske Monarhije do Napoleonove Francuske koja je vlast nad gradom i njenom lukom preuzela od 1806. do 1813. kad je grad pao ponovno pod vlašću Austro-Ugarske, nakon njene obnove, preciznije Split je bio pod izravnom kontrolom Beča i njenog Austrijskog Carstva.[8] U tom su razdoblju trgovački brodovi i njihove trgovačke rute bili preusmjereni u druge istočnojadranske pomorske luke, pogotovo u riječku luku što je uzrokovalo pad gradskog gospodarstva.[6] Dolaskom Splita pod austrijsku vlast 1797. prestale su čvrste mletačke stege i ograničenja, oživjela je trgovina i ojačalo brodarstvo. Karavane iz Osmanskoga Carstva ponovno su počele dolaziti, a tereti su se, umjesto samo u Veneciju, otpremali u mnoge druge luke.[9] Nakon što je 1805. grad došao pod francusku vlast, vojni zapovjednik Dalmacije maršal August Marmont započeo je velike građevinske radove. Srušene su stare mletačke utvrde, a materijal je iskorišten za nasipanje mora. Duljina obale u splitskoj luci tijekom tih je zahvata udvostručena.[9]
U drugoj polovici 19. stoljeća gospodarstvo grada Splita i okolice počelo se oporavljati i Split je ubrzo postao središte srednje Dalmacije, povezujući zaleđe i susjedne otoke. To je potaknulo razvoj gradske luke i njezinih prometnih veza, uključujući izgradnju novog lukobrana i željezničke pruge Split – Knin. 1925. godine željeznica je povezana sa željezničkom prugom između Rijeke i Zagreba preko Gospića što je omogućilo razvoj moderne luke. Od 1957. godine, teretni terminali luke Split premješteni su iz središta grada na područjima industrijske zone u Stinicama, Solinu i Kaštelima dok se za potrebe putničkog prometa još uvijek koristi luka na istočnoj obali grada.[10][6]
- ↑ Luka Split. tehnika.lzmk.hr. Hrvatska tehnička enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,. 26. rujna 2017. Pristupljeno 3. prosinca 2020.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Vladimir Posavec. Ožujak 1998. Povijesni zemljovidi i granice Hrvatske u Tomislavovo doba. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. 30 (1): 281–290. ISSN 0353-295X. Pristupljeno 24. svibnja 2020.
- ↑ Edward Gibbon; John Bagnell Bury; Daniel J. Boorstin. 1995. The Decline and Fall of the Roman Empire (engleski). Modern Library. New York. str. 335. ISBN 978-0-679-60148-7. Pristupljeno 24. svibnja 2020.
- ↑ a b Borčić, Goran. 2. veljače 2002. Kratka povijest splitske rive. Vijejac 213, Matica hrvatska. Pristupljeno 15. listopada 2021.
- ↑ Ladislav Heka. Listopad 2008. Hrvatsko-ugarski odnosi od sredinjega vijeka do nagodbe iz 1868. s posebnim osvrtom na pitanja Slavonije. Scrinia Slavonica. Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. 8 (1): 152–173. ISSN 1332-4853. Pristupljeno 24. svibnja 2020.
- ↑ a b c Port History. Split Port Authority. Pristupljeno 24. svibnja 2020.
- ↑ Richard C. Frucht. 2005. Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture [Istočna Europa: Uvod o stanovništvu, krajevima i kulturama] (engleski). ABC-CLIO. str. 422–423. ISBN 978-1-57607-800-6. Pristupljeno 24. svibnja 2020.
- ↑ Harold Nicolson. 2000. The Congress of Vienna: A Study in Allied Unity: 1812–1822. Grove Press. str. 180. ISBN 978-0-8021-3744-9. Pristupljeno 3. prosinca 2020.
- ↑ a b Luka Split. tehnika.lzmk.hr. Hrvatska tehnička enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 26. rujna 2017. Pristupljeno 25. prosinca 2020.
- ↑ Sandi Vidulić. 2. ožujka 2010. Od Rodrige do Žuvića. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 12. prosinca 2011.
- Luka Split Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
 |
Ovaj je članak mrva: osnova ili početak budućega enciklopedijskog članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |