Toma Crijević
| Njegova preuzvišenost Toma Crijević O.P. | |
|---|---|
| trebinjsko-mrkanski biskup | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Imenovan | 16. studenog 1532. |
| Služba završila | 10. studenog 1562. |
| Prethodnik | Frane Pucić |
| Nasljednik | Jakov Lukarević |
| Druge službe | stonski biskup (1541.–1551.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 1497. |
| Osobni detalji | |
| Rođen | oko 1474. Dubrovnik |
| Umro | 10. studenog 1562. Dubrovnik |
| Pokopan | Dubrovačka katedrala |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
Toma Crijević O.P. (tal. Tommaso Cervino, Cervinus, de Zrieva, Ćerva, Červa; Dubrovnik, oko 1474. – Dubrovnik, 10. studenog 1562.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup trebinjsko-mrkanskog od 1532. do 1562. godine. Istovremeno je bio biskup stonski od 1541. do 1551.
Rođen je oko 1474. godine u dubrovačkoj plemićkoj obitelji – Crijevići. Otac mu se zvao Ivan.[1] Oko 1500. ušao je u dominikanski red.[2] Tamo je učio dijalektiku i slobodna umijeća.[3] Godine 1497. zaređen je za svećenika te je 5. lipnja poslan na daljnje studije.[1] Filozofske i teološke studije pohađao je u Ferrari od 1497. do 1501. Zatim, 15. srpnja 1501., odlazi na studij u Padovu gdje se zadržava godinu dana.[1] Zatim, 28. lipnja 1502., odlazi u Veneciju gdje ostaje do 1505. godine.[1] Opća skupština Reda premješta ga 11. svibnja 1505. za bakalaureusa u Ferraru, gdje se zadržava do 1506. godine.[1] Tamo je prema nekim izvorima postao doktor teologije i obaju prava.[3][1]
U Dubrovniku je u dva navrata obnašao službu generalnog vikara Dubrovačke dominikanske kongregacije (1511. – 1513. i 1528. – 1530.).[1] Godine 1512. bio je zamjenik generalnog vikar Dubrovačke kongregacije, a 1515. prior u gruškom samostanu.[2]
U razdoblju od 1530. do 1532., za vrijeme pokušaja prodora protestantizma na dubrovačko područje, imenovan je prvim crkvenim inkvizitorom.[4]
Dubrovačka vlada mu je više puta povjeravala diplomatske službe. Dana 18. studenog 1521. odlazi u tajnu misiju u Ugarsku te 1522. u Napulj kako bi vladama kršćanskog Zapada prenio vijesti o Osmanskom Carstvu.[1][3] U veljači 1528. odlazi u Senj kapetanu Petru Kružiću te 1530. i 1532. Karlu V. zbog obrane raznih dubrovačkih interesa i obnove trgovačkih povlastica.[3]
Dana 4. listopada 1529. dobio je dopuštenje poglavara svoga reda da može poći na hodočašće u Svetu Zemlju, ali se ne zna je li na kraju poduzeo to putovanje.[5]
U listopadu 1532. umro je trebinjsko-mrkanski biskup Frane Pucić te je bilo potrebno izabrati njegova nasljednika. Dubrovački ga Senat predlaže, 29. listopada 1532.,[1] a papa Klement VII., 16. studenog 1532., potvrđuje za trebinjsko-mrkanskog biskupa.[6] Poglavara dominikanskog reda, Serafin Bandelli, mu je 8. siječnja 1533. odobrio izbor te izdao povlasticu kako može uživati sve povlastice i duhovna dobra svoga reda te da može uzeti dva ili tri dominikanska brata suradnika za sve svoje potrebe.[5]
Godine 1541. odlazi u Rim papi Pavlu III. gdje je isposlovao odvajanje Stonske od Korčulanske biskupije.[3]
Od 2. prosinca 1541. biskup je obnovljene Stonske biskupije ne gubeći naslov i obveze u prijašnjoj biskupiji.[7][8] Na njegov zahtjev dubrovačka vlada je dala u Stonu izgraditi novu katedralu te je povećala prilog za uzdržavanje biskupa.[3] Za uzvrat, 1549., Crijević je od pape Pavla III. isposlovao pravo da dubrovački Senat imenuje stonske biskupe.[3] Dana 27. svibnja 1550. odobrio je družbu pobožnih žena na brdu Svetog Mihajla u Stonu te im je dao pravila svog Reda.[3] Družbi je poklonio crkvicu sv. Mihajla kraj Stona, pripadajućom kućicom te okolnom zemljom.[9]
Od 1545. godine, u Dubrovniku je zamjenjivao nadbiskupa Giovannija Angela Medicija, koji će kasnije postati papa Pio IV.[7] Iscrpljen zbog brojnih dužnosti, 1551., odrekao se službe stonskog biskupa.[6] Ipak, nastavio je upravljati Trebinjsko-mrkanskom biskupijom.[10] Kasnije se povukao u benediktinsku opatiju sv. Jakova u Višnjici kraj Dubrovnika.[10] Umro je od moždanog udara, 10. studenog 1562., na povratku u Dubrovnik iz samostana. Pokopan je u dubrovačkoj katedrali.[7]
Talijanski filozof i teolog, Toma Kajetan, posvetio mu je djelo „O kupovini stvari otetih u nepravednome ratu” („De emptione rerum raptarum in bello iniusto”) (Lyon, 1541.).[4][11]
- ↑ a b c d e f g h i Armanda 2020, str. 51.
- ↑ a b Krasić 2023, str. 457.
- ↑ a b c d e f g h Krasić 1989.
- ↑ a b Enciklopedija.
- ↑ a b Krasić 2023, str. 459.
- ↑ a b Catholic Hierarchy.
- ↑ a b c Perić 2020, str. 16.
- ↑ Krasić 2023, str. 460.
- ↑ Armanda 2020, str. 27.
- ↑ a b Armanda 2020, str. 53.
- ↑ Krasić 2023, str. 461.
- Krasić, Stjepan. 2023. Dubrovački dominikanci i Trebinjsko-mrkanska biskupija. Puljić, Ivica; Marić, Marinko (ur.). Trebinjsko-mrkanska biskupija: Zbornik radova povodom obilježavanja 1000. obljetnice prvoga pisanog spomena Trebinjske biskupije i 700. obljetnice prvoga pisanog spomena Mrkanske biskupije. Trebinjsko-mrkanska biskupija. Mostar. str. 437–469
- Krasić, Stjepan. 2002. Gučetić, Ambroz. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Perić, Ratko. 2020. Kronotaksa trebinjsko-mrkanskih biskupa s nekim prijepornim pitanjima. Krešić, Milenko (ur.). Trebinjsko-mrkanska biskupija za vrijeme posljednjeg biskupa ordinarija Nikole Ferića (1792.-1819.) i nakon njega. Teološko-katehetski institut u Mostaru. Mostar. str. 9–33
- Armanda, Ivan. 2020. Povijest samostana dominikanskih picokara sv. Martina u Splitu. Zagreb
- Krasić, Stjepan. 1989. Crijević, Toma. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Bishop Tommaso Cervino, O.P. †. catholic-hierarchy.org (engleski). Pristupljeno 21. rujna 2022.
- Crijević, Toma. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. rujna 2022.
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Frane Pucić |
Biskup trebinjsko-mrkanski 1532.–1562. |
nasljednik Jakov Lukarević |
| prethodnik Nicolò Niconisi |
Biskup stonski 1541.–1551. |
nasljednik Petar Gučetić |