Togrulov toranj

Togrulov toranj (perz. برج طغرل; Bordž-e Togrul) je veliki mauzolej-toranj izgrađen tijekom seldžučkog razdoblja (11. − 12. st.) u srednjovjekovnom iranskom gradu Raju, danas dijelu suvremenog Teherana.

Datiranje

Iako je toranj u narodu stoljećima nazivan po seldžučkom vladaru Togrulu iz sredine 11. stoljeća, njemački arheolog E. Herzfeld na Teheranskom bazaru pronašao je željeznu pločicu s natpisom koji toranj datira u ožujak 1140. godine. Stručnjaci pretpostavljaju da je natpis originalno stajao nad jednom od dvaju portala i prvotno nisu bili sigurni odnosi li se povijesni datum na čitavu građevinu ili isključivo portal, no povjesničar umjetnosti R. Hillenbrand tvrdi da datum savršeno odgovara vijencu mukarnasa što podrazumijeva da se mauzolej nije posvećen Togrulu I. (vl. 1037.−1063.), Togrulu II. (vl. 1132.−1134.) ili Togrulu III. (vl. 1176.−1194.). Željezna pločica danas je pohranjena na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru.

Arhitektura

Glavna karakteristika tornja je da se njegov arhitektonski izražaj ne zasniva na ukrašavanju već na masi, čime se razlikuje od većine srednjovjekovnih građevina od opeke u Iranu. Toranj je valjkastog oblika, vanjskog promjera od 16,6 m odnosno visine od 20 m. Izvorna građevina bila je okrunjena kupolom i stožastim krovom koji su se urušili prilikom snažnog potresa. Tlocrt je poligonalnog odnosno zvijezdastog oblika jer se fasada sastoji od 22 trokutasta potpornja zbog statičke sigurnosti, dok su unutrašnji zidovi glatki odnosno tlocrtno strogo kružni. Debljina zidova kreće se između 1,75 i 2,75 m. Vrh potpornja ukrašen je vijencem velikih mukarnasa (stalaktitni ukrasi) poslaganih u tri reda. Crteži francuskih putopisaca P. Costea i E. Flandina iz 19. stoljeća ukazuju da su na vrhu postojali i kufski ornamenti, no uklonjeni su prilikom kadžarske restauracije iz 1882. godine. Stručnjaci također pretpostavljaju da je južna strana tornja nekoć obnavljana s obzirom na to da su opeke svjetlije nego na sjevernoj strani. Do unutrašnjosti građevine vode dva portala visoka 7 m, a neposredno iznad sjevernog vidljivi su ostaci otvora stubišta koji svjedoči da je prilikom izgradnje postojala susjedna građevina čija funkcija nije poznata. Toranj je danas smješten u malenom parku čiji pravokutni oblik prati os dvaju portala i pristupa mu se s Ulice Šahida Takipura na sjeveru odnosno Ulice Mira Abedinija na jugu.

Galerija

Fasada s mukarnasima
Sjeverni portal
Prizemni interijer
Interijer
Gornji otvor iznutra

Poveznice

Raj
Teheran

Literatura

(engl.) Alizadeh, Abbas. 15. prosinca 1990. Čašma(-ye) ʿAlī. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
(fr.) Coste, Pascal. 1867. Monuments Modernes de la Perse. Morel. Paris. str. str. 43.; sl. LXIII. OCLC 247862506
(fr.) Flandin, Eugene; Coste, Pascal. 1843. Voyage en Perse. I. Gide et J. Baudry. Paris. str. str. 239.-240.; sl. XXXIV. OCLC 470320656
(engl.) Hillenbrand, Robert. 1974. The tomb towers of Iran to 1550. II. University of Oxford. Oxford. str. str. 82.-88. OCLC 43175838
(engl.) Miles, George Carpenter. 1966. Appendix. Grabar, Oleg (ur.). The Earliest Islamic Commemorative Structures. Ars Orientalis. VI. University of Michigan. Ann Arbor, Michigan. str. str. 45.-46. ISSN 0571-1371. OCLC 484661648
(engl.) O’Kane, Bernard. 15. prosinca 1989. Borj-e Ṭoḡrol. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Togrulov toranj