Tirs
Tirs (starogrčki: θύρσος) bio je štap od golemog komorača (Ferula communis) prekriven bršljanom i lišćem, ponekad omotan tenijama i na vrhu češer bora, artičoke,[1] ili grozdom lišća vnove loze i grožđa ili lišća bršljana i bobica, nošenih tijekom helenskih svetkovina i vjerskih ceremonija.[2] Tirs se tipično povezuje s grčkim bogom Dionizom, te predstavlja simbol blagostanja, plodnosti i hedonizma slično kao i Dioniz.[3]
U grčkoj religiji, štap su nosili Dionizovi poklonici. Euripid je zapisao da je med kapao iz tirsosa koje su nosile Bakhičke menade.[4] Tirs je bio sveto glazbalo u vjerskim obredima i svečanostima .
Čudesna Bakhusova povijest govori o tome da je tirsi koje su nosili on i njegovi sljedbenici pretvorio u opasno oružje, tako što je sakrio željezni vrh u glavi lišća.[5] Stoga se njegov tirs naziva "kopljem obavijenim lišćem vinove loze",[6] a smatralo se da njegov vrh izaziva ludilo.[7]
Tirs, povezan s Dionizom (ili Bakhom) i njegovim sljedbenicima, Satirima i Menadama (ili Bakantima), simbol je prosperiteta, plodnosti, hedonizma i zadovoljstva/užitka općenito.[8] Tirs se bacao u bakhijskom plesu:
Pentej : Tirs - u desnoj ruci da ga držim?
- Ili sam stoga više poput bakanalice?
Dioniz : U desnici, a desnom nogom podigni ga." [9]
Ponekad se tirs prikazivao zajedno s kantharos peharom za vino, drugim Dionizovim simbolom, tvoreći kombinaciju muškarca i žene.
U Ilijadi, Diomed, jedan od vodećih ratnika Ahejaca, spominje tirs dok je razgovarao s Glaukom, jednim od likijskih zapovjednika u trojanskoj vojsci, o Likurgu, kralju Skirosa:
On je bio taj koji je/vozio dojilje koje su bile zadužene/za pomahnitali Bakhus kroz zemlju Nysa,/i one su bacale svoje tirse na tlo dok ih je/ubojiti Likurg tukao svojim volovskim ostrom.[10]
Tirs se izričito pripisuje Dionizu i njegovim sljedbenicima u Euripidovoj drami, Bakhantice, grčkoj tragediji koja opisuje degradaciju Tebe kao opravdanje za ukaljano ime Dionizove smrtne majke. Priča okružuje ubojstvo mladog kralja i indoktrinaciju svih tebanskih žena u Dionizov kult, s tirsom koji služi kao svojevrsna oznaka za članove.
Da podignem svoj bahički poklič, i obučem sve koji se odazovu/ u ruho od srne kože, i stavim svoj tirs u njihove ruke–/ Oružje ovjenčano mladicama bršljana. Euripid također piše: "Postoji surova divljina u štapićima od komorača - dobro ga štujte."[11]
Platon opisuje hedonističku konotaciju tirsa, a time i Dioniza, u svom filozofskom Fedonu:
Shvaćam da su utemeljitelji misterija imali pravo značenje i da nisu bili obične tričarije kad su davno nagovijestili slikom da će onaj tko prijeđe neposvećen i neiniciran u donji svijet živjeti u slapuru, nego da onaj tko tamo stigne nakon inicijacije a pročišćenje će stanovati s bogovima. Jer 'mnogi su', kako se kaže u misterijama, 'nositelji tirsa, ali malo ih je mistika' – što znači, kako ja tumačim riječi, pravi filozofi.[12]
U drugom dijelu Fausta Johanna Wolfganga von Goethea, Mefistofeles pokušava uhvatiti Lamiju, samo da bi otkrio da je ona iluzija i da umjesto toga drži tirs. Predstava sadrži glavne teme grijeha i hedonizma i povezuje se s Dionizom kroz tirs:
Pa, onda ću jednog visokog uhvatiti. A sada tirs grabim! Samo češerka kao glava.[13]
Robert Browning usput spominje tirs u Biskup naređuje njegovu grobnicu u crkvi svetog Praxeda, dok umirući biskup brka kršćansku pobožnost s klasičnom ekstravagancijom. Ovidije govori o Bakhusu koji nosi tirs i njegovim sljedbenicima koji čine isto u svojoj III knjizi Metamorfoza, koja je prepričavanje Bakhantica.
Reljef u bronci koji si mi obećao,/One pane i nimfe za koje se brineš, i možda/Neki tronožac, tirs, s vazom ili slično.[14]
-
Menada koristi svoj thyrsos da obrani Satira, keramika crvenih figura kylix, oko 480 pr. -
Rimski reljef koji prikazuje Menadu kako drži tirs, 120.–140. Muzej Prado, Madrid -
-
"Bacchus Triumphant" John Reinhard Weguelin (1882.) -
Bakhant koji drži tirs: "Malice" William-Adolphe Bouguereau (1899.)
_04b.jpg)
.jpg)
_-_Mailice_(1899).jpg)
- ↑ Dionysus's Enigmatic Thyrsus (PDF)
- ↑ A Dictionary of Greek and Roman Antiquities (1890), THYRSUS. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 13. svibnja 2021.
- ↑ Moulton, Carroll. 1998. Ancient Greece and Rome: An Encyclopedia for Students. 2. Gale. New York, NY. str. 7–9. ISBN 9780684805030
- ↑ Euripid, Bakhantice, 711.
- ↑ Diodorus. iii. 64, iv. 4; Macrobius. Sat. i. 19.
- ↑ Ovid. Met. iii, 667
- ↑ Hor. Carm. ii. 19. 8; Ovid. Amor. iii 1. 23, iii. 15. 17, Trist. iv. 1. 43.; Brunk, Anal. iii. 201; Orph. Hymn. xlv. 5, 1. 8.
- ↑ Ioannis Kakridis, Ελληνική μυθολογία Εκδοτική Αθηνών 1987 (grčki)
- ↑ Bakhantice
- ↑ Homer. The Iliad. The Internet Classics Archive. VI. 132–137. Pristupljeno 21. svibnja 2021.
- ↑ Euripid. 1972. The Bacchae and Other Plays. Prijevod: Vellacott, Philip. Rev. izdanje. Penguin Books. Harmondsworth, Eng.. str. 192. ISBN 0-14-044044-5. OCLC 618722
- ↑ Plato. Phaedo. The Internet Classics Archive. Pristupljeno 21. svibnja 2021.
- ↑ Goethe, Johann Wolfgang von. Faust. II. str. 7775–7777
- ↑ Browning, Robert. 2010. Robert Browning : selected poems. John Woolford, Daniel Karlin, Joseph Phelan. Harlow, England. str. 56–58. ISBN 978-1-317-86491-2. OCLC 869374843
- Casadio, Giovanni; Johnston, Patricia A., Mystic Cults in Magna Graecia, University of Texas Press, 2009
- Ferdinand Joseph M. de Waele, The magic staff or rod in Græco-Italian antiquity, Drukkerij Erasmus, 1927
