Na albumu Darkthrone u velikoj mjeri odbacuje utjecaje crust punk elemenata koji su uvelike bili prisutni na prethodna četiri albuma grupe.[2][3] Glazba na albumu opisana je kao "klasični metal"[4][5][2] koji uključuje žanrove speed metala iz osamdesetih godina prošlog stoljeća,[6]thrash metala,[5][2]black metala,[5][2]doom metala[5] i "dozu punka". Recezent Dean Brown naziva album "duljom šetnjom koja dodiruje veličanstvenu vokalnu gimnastiku Kinga Diamonda koja galopira preko paklenih rifova inspiriranih thrash metalom iz osamdesetih godina prošlog stoljeća prije svog spuštanja u Grobnicu zraka[7] s pakosnim prizvukom Celtic Frosta".[8] Kyle Ward sa stranice Sputnikmusic opisuje album kao Darkthroneov "najmetalskiji album"[2] te James Zalucky sa stranice Metal Injection piše: "Kad bih vam trebao dati primjer "istinskog metala", to bi zasigurno bio Darkthroneov The Underground Resistance".[9]
Album je također značajan po tome što sadrži najdulju pjesmu koju je sastav ikad napisao - "Leave No Cross Unturned", koja završava na trinaestoj minuti i četrdeset devetoj sekundi.
Album je dobio uglavnom pozitivne kritike. Mnogi su glazbeni kritičari naveli kako su se Fenriz i Nocturno Culto vjerojatno "vrlo dobro zabavljali" pri nastavljanju svojeg pisanja i skladanja pjesama u počast klasičnih metal sastava.[10] I Pitchfork i PopMatters primijetili su kako album posjeduje mladenačku engergiju koja lažno predstavlja stvarnu starost članova.[10][4]About.com navodi kako album nastavlja odmicati sastav od utjecaja crust punka koji je najviše došao do izražaja na albumu The Cult Is Alive te ga primiče žanrovima klasičnog heavy metala te power metalu kao glavnim utjecajima.[6]
↑ Neprevediva igra riječi; u engleskom originalu taj dio rečenice glasi "Into the Crypts of Rays" što je ujedno i naziv pjesme Celtic Frosta s EP-a Morbid Tales. Ovdje autor želi napomenuti kako je Darkthrone uvelike inspiriran Celtic Frostom.
