Teološke vrline

Teološke vrline ili kreposti u kršćanskoj teologiji i filozofiji označavaju tri moralne vrednote Božjeg milosrđa preko kojih se ostvaruje spasenje.^[1] To su vjera, ljubav i nada.

U likovnoj umjetnosti prikazuju se kao žene s atributima. Vjera kao Marija Magdalena koja pridržava križ; Ljubav prema bližnjemu (Caritas) kao Marija Kleofina s gorućim srcem i Nada (Ufanje) kao Marija Saloma očiju podignutih prema nebu i rukama sklopljenih u molitvi.^[2]

Postoje i četiri kardinalne kreposti: razboritost (ponekad naznačena i kao razlučivost), pravednost, hrabrost (precizirana i kao moralna snaga), te smjernost odnosno umjerenost (prudentia, iustitia, fortitudo, temperantia). S njima su povezane i tri intelektualne kreposti: znanje, mudrost, razboritost (scientia, sapientia, prudentia), kojima netko dodaje i umijeće (ars).

Izvori

↑ John Michael Rziha. Perfecting Human Actions: St. Thomas Aquinas on Human Participation in Eternal Law. CUA Press, 2009. str. 143–149. ISBN 978081321672
↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Alegorija triju teoloških vrlina (pristupljeno 3. studenog 2011.)

[1] John Michael Rziha. Perfecting Human Actions: St. Thomas Aquinas on Human Participation in Eternal Law. CUA Press, 2009. str. 143–149. ISBN 978081321672

[2] Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Alegorija triju teoloških vrlina (pristupljeno 3. studenog 2011.)

[1]

[2]