Prijeđi na sadržaj

Te Deum

Izvor: Wikipedija

Te Deum (lat. za Tebe Boga), poznat i kao Tebe Boga hvalimo (lat. Te Deum laudamus), je svečana kršćanska molitva čije se autorstvo tradicijski pripisivalo Svetom Ambroziju, milanskomu biskupu iz IV. st., koji ju je izgleda uvrstio u službene liturgijske knjige Milana, kao tadašnje prijestolnice Rimskoga Carstva.

Danas se uglavnom autorstvo pripisuje Ambrozijevom suvremeniku, biskupu sv. Nicetasu, biskupu Remesiane na području današnjega juga Srbije.[1]

Kao službena molitva zahvale, od tada do danas je u uporabi diljem kršćanskog svijeta, tako kod katolika, anglikanaca,[2] pravoslavaca[3][4], luterana[5] i inih.

Tekst molitve na pjesnički način prati sadržaj apostolskoga vjerovanja. U Katoličkoj Crkvi moli se (najčešće pjeva) svakoga 31. prosinca u sklopu večernje molitve pred blagdan Sv. Marije Bogorodice 1. siječnja)[6], na Duhove, Tijelovo te u drugim osobito svečanim prigodama. Tijekom stoljeća, mnogi su skladatelji uglazbili himan, među ostalima Verdi, Berlioz, Dvorák, Haydn, Mozart i Henry Purcell.[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Michael Martin. The Te Deum ([[engl.]]). EWTN. Pristupljeno 5. travnja 2021. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  2. Te Deum Laudamus ([[engl.]]). Encyclopedia.com (Oxford University Press). 11. svibnja 2018. Pristupljeno 5. travnja 2021. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  3. MOLITVE SLAVE I HVALE ([[srp.]]). Svetosavlje.org. 7. ožujka 2016. Pristupljeno 5. travnja 2021. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  4. Tebe Boga hvalimo – pesma Sv. Amrosija, episkopa Mediolanskog (srp.) svetosavlje.org, 7. ožujka 2016., pristupljeno 5. travnja 2021.
  5. Phemelo Olifile Marumo. 2019. The relevance of singing the Te Deum Laudamus in the postmodern era ([[engl.]]). Studia Historiae Ecclesiasticae. Pretoria. 45 (1). Pristupljeno 5. travnja 2021. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  6. Stara godina klarise-zg.hr, Klarise Zagreb, pristupljeno 5. travnja 2021.
  7. Maja Ivković. 30. ožujka 2016. Tebe Boga hvalimo. Bitno.net. Pristupljeno 5. travnja 2021.