Taganroški zaljev
Taganroški zaljev
| |
---|---|
Zaljev | |
Satelitska snimka zaljeva | |
Obala zaljeva | |
Etimologija | grad Tangarog |
Položaj | |
Koordinate | 46°59′21″N 38°25′57″E / 46.989100°N 38.432375°E |
More | Azovsko more |
Države | |
Obalni gradovi | Taganrog, Mariupolj i Jejsk |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 140 km |
Širina | 31 km |
Dubina | |
• Prosječna | 5 m |
Smrznuto | najviše od prosinca do ožujka |
Rijeke i otoci | |
Pritoci | Don, Kaljmius, Mius, Jeja |
Taganroški zaljev (rus. Таганрогский залив; ukr. Таганрозька затока) je sjeveroistočni rukavac Azovskog mora. Također se može gledati kao potopljeni estuarij rijeke Don.
Zaljev služi kao prirodna granica između kubanske obale u Rusiji i sjevernog Azovskog primorja u Ukrajini i Rusiji.
Na njegovom sjeveroistočnom kraju je ušće rijeke Don. Dužina mu je 140 km, a širina na ušću 31 km. Srednja dubina je oko 5 metara. U hladnijim zimama se može smrznuti od prosinca do ožujka.
Tri druge rijeke, Kaljmius, Mius i Jeja, ulijevaju se u zaljev. Dotok vode u zaljev glavni je čimbenik razvoja struja Azovskog mora.[1]
Dolgajska prevlaka označava rub zaljeva s južne strane, a Bilosarajska prevlaka sa sjeverne. Obiluje pješčanim sprudovima koji dijelom zatvaraju plitke uvale. Zaljev sadrži pješčane otoke. Ostale važniji pješčani sprudovi su Kriva prevlaka , Bihlička prevlaka i Ejska prevlaka .
Glavne luke su Taganrog, Mariupolj (Ukrajina) i Jejsk. Rostov na Donu je nekoliko milja uz rijeku Don.
Koncentracija slane vode u Zaljevu je neujednačena. Voda u istočnom i plićem dijelu zaljeva, koji dobiva vodu iz rijeke Don, uglavnom je desalinizirana. Salinitet zapadnog kraja zaljeva je isti kao i u ostatku Azovskog mora.[1]
Osim Dona, zaljev prima vode Kaljmiusa, Miusa (sa Miuškim limanom , i rijeke Jeje.
- ↑ a b Taganrog Bay. Giduss.info. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2013. Pristupljeno 8. veljače 2013.