Svjetionik Hrid Mulo
| Svjetionik Hrid Mulo | |
|---|---|
| Osnovni podatci | |
| Svjetioničarska posada |
Ne |
| Godina izgradnje | 1873. |
| Nautički podatci | |
| PS, br./Admirality br. | 515/E3286 |
| Karakteristika svjetla | B Bl 5s (0,5+4,5)s |
| Sektor vidljivosti | 360° |
| Domet glavnog svjetla | 21M |
| Visina kule | 18m |
| AIS | E3286 Hrid Mulo |
| Sustav daljinskog nadzora | Da |
| Položaj | |
| Položaj | Hrid Mulo, južno od Primoštena |
| Država |  Hrvatska
|
| Koordinate | 43°30′52″N 15°55′07″E / 43.5144°N 15.9186°E (WD) |
  Svjetionik Hrid Mulo Svjetionik Hrid Mulo na zemljovidu Splitsko-dalmatinske županije | |
| Registar kulturnih dobara RH | |
| Pravni status | Zaštićeno kulturno dobro |
| Vrsta | Nepokretna pojedinačna |
| Klasifikacija | Komunalne i tehničke građevine |
| Reg. broj | Z-3537 |
Svjetionik Hrid Mulo je svjetionik na hridi Mulo, jugozapadno od Rogoznice.[1]
Sagrađen je 1873. godine. od pravilno klesanih kamenih blokova. Sastoji se od prizemlja, kata i potkrovlja. Na sjeveroistočnom glavnom pročelju, na strani koja gleda prema kopnu, je osmerokutna kula.[1] ispod koje je glavni ulaz u zgradu svjetionika, uz koju je na svakoj etaži po jedan prozorski otvor. Drveno krovište na četiri vode pokriveno je kupom kanalicom. Jugoistočno i sjeverozapadno pročelje danas imaju ujednačeni ritam od po tri prozorska otvora na svakoj etaži (izvorno je na jugoistočnom pročelju bilo pet otvora po etaži). Svi otvori imaju kamene okvire. Nekad su prozorski otvori imali drvene škure. Ispod krova teče kameni, lagano profilirani vijenac. Prizemlje od kata duž svih pročelja dijeli jednostavni kameni razdjelni vijenac.[2] Zgrada je ograđena debelim kamenim zidom da se zaštiti od vjetra i valova.[1]
Pomorski svjetionik Mulo jedan je od tipski građenih svjetionika iz 19. stoljeća, odnosno za vrijeme austrijske uprave koji su rasprostranjeni duž istočne obale Jadrana, a služili su za osvjetljavanje plovnog puta.[2]
- ↑ a b c Svjetionik Hrid Mulo, pristupljeno 16. siječnja 2020.
- ↑ a b Pomorski svjetionik Mulo Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 3. rujna 2020.