Prijeđi na sadržaj

Sveti Vendelin

Izvor: Wikipedija
Sveti Vendelin
Sveti Vendelin
Rođen 554.
Škotska ili Irska
Preminuo 617.
Tholey
Kanoniziran prije kongregacije
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna crkva
Spomendan 20. listopada
Simboli mladi pastir
Zaštitnik protiv kuge
ljetina
domaće životinje
Zaštitnik gradova, krajeva i država Vogezi
Saarska
Portal o kršćanstvu

Sveti Vendelin (554.617.) njemački je opat i svetac škotskog[1] ili irskog[2] porijekla.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

O svetom Vendelinu znamo prema životopisu iz 15. stoljeća[3] prema kojem je bio sin staroškotskog kralja Forchad i kraljice Ireline, no umjesto da je postao kralj posvetio se svećeničkom pozivu te postao biskup. Prema drugoj predaji, Vendelin je iz irske bogate obitelji koja je imala dobre odnose s kraljevskom obitelji iz Irske te je ubrzo došao na kontinet i zaputio se u Tier gdje je čuvao tuđe svinje kako bi se mogao uzdržavati[2] Živio kao pustinjak, a pri kraju 6. stoljeća izabran je za opata benediktinskog samostana u Tholeyju gdje je i umro 617. godine.[3] Tijelo je bilo zakopano u blizina današnjeg mjesta Sankt Wendel gdje je 1360. tadašnji terski nadbiskup Boemund II prenio kosti i sakradio baziliku njemu u čast.[2]

Štovanje

[uredi | uredi kôd]

Godine 1417. u gradu Saarbrückenu izbio je veliki požar, a stanovnici su zagovarali svetog Vendelina za pomoć te je požar ubrzo bio ugašen.[2] Nakon toga se štovanje tog sveca populariziralo te su mnogi toponimi i eponimi u Njemačkoj izvedeni iz njegovog imena (St. Wendel). U njegovu je čast diljem svijeta podignuto petstotinjak kapelica i oko 160 svetišta. U Hrvatskoj postoji nekoliko crkva posvećeniih njemu, a u Jarmini je osnovana i župa pod njegovom zaštitom s obzirom na to sa su za vrijeme osnivanja župe, u mjestu živjeli mnogi Nijemci.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. O svetom Vendelinu na catholicsaints.com pristupljeno 20. srpnja 2020.
  2. a b c d O svetom vendelinu na sveci.netArhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2020. (Wayback Machine) pristupljeno 24. srpnja 2020
  3. a b c Životopis na stranici župe Svetog Vendelina u JarminiArhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2020. (Wayback Machine) pristupljeno 20. srpnja 2020.