Suradnik:Uspjeh je ključ života/Tunel Učka
Ovo je stranica za vježbanje navedenog suradnika.
(U [1] i [2] ima više detalja!)
1949. godine, na prvom sastanku predstavnika Istre i Slovenskog primorja s Jugoslavenskim predsjednikom Titom, on spominje kako će ‘već ove godine vjerovatno početi bušenje tunela kroz Učku’. [3]
Koncepcija cestovne mreže Istre izložena je u Regionalnom prostornom planu Istre, a nositelj izradbe bio je Urbanistički institut Hrvatske. Rad na tom iznimno važnom projektu odvijao se 1964.-68. i ta prostorno-planska rješenja ključna su za daljnju izgradnju cestovnih prometnica u Istri, a posebno za povezivanje cestovne mreže Istre s ostalom cestovnom mrežom Hrvatske. Prostorni planovi višeg reda (makroregije i Republike), koji su doneseni poslije, u osnovi su preuzeli koncepciju Regionalnoga prostornog plana Istre iz 1968. Dogovorom općina Istre i Rijeke te predstavnika Republike Hrvatske i mjerodavnih tijela te stručnih institucija nakon višegodišnjih rasprava u Opatiji je 1970. kao optimalno rješenje prihvaćeno svladavanje masiva Učke na pravcu Lupoglav-Matulji izgradnjom tunela kroz Učku u dužini od 5 km na koti 500 m nadmorske visine, s kvalitetom ceste I. razreda (odgovara današnjoj kvaliteti brze ceste širine 7 m). Za nadziranje čitavoga poduhvata osnovan je Koordinacijski odbor za izgradnju tunela kroz Učku (predsjednik Anton Bubić) i poduzeće za izgradnju Učka Pazin (direktor Aleksa Ladavac). Izradba studije opravdanosti i tehničke dokumentacije povjerena je Institutu građevinarstva Hrvatske iz Zagreba. Kako bi dale djelomičnu financijsku potporu realizaciji tog projekta, istarske općine raspisale su općenarodni zajam, a Rijeka je sufinancirala komercijalnim zajmom Riječke banke. U razdoblju 1971.-73. obavljeni su opsežni pripremni radovi.[4]
Nakon osiguranja ukupnih financijskih sredstava 1976. s poduzećem Hidroelektrom iz Zagreba i s kooperantom Konstruktorom iz Splita potpisan je ugovor o građenju. Tunel Učka probijen je 14.V.1978. [5] [6]
1949. godine, na prvom sastanku predstavnika Istre i Slovenskog primorja s Jugoslavenskim predsjednikom Titom, on spominje kako će ‘već ove godine vjerovatno početi bušenje tunela kroz Učku’. Ipak, tek dva desetljeća kasnije, 27 studenoga 1970. potvrđeno je rješenje o osnivanju poduzeća pod nazivom ‘Učka, poduzeće za izgradnju cesta sa sjedištem u Pazinu’, a koje je u sudski registar upisano 1971. godine. Od 1971. do 1973. izvršeni su obimni pripremni radovi, no radi problema financijske prirode, bušenje je započelo tek 27. kolovoza 1976. [7]
Službeno je tunel pušten u promet u šest sati 28. rujna 1981. godine., čime je Istra tada ne samo politički, već i izravnom prometnom vezom, povezana s maticom zemljom Hrvatskom. U vrijeme puštanja u promet tunel Učka bio je najduži tunel u Europi s uzdužnim sustavom ventilacije. [8]
‘Zadnja brojka za tunel i prilazne ceste prema tekućim cijenama, uključujući sve klizne skale poskupljenja je dvije milijarde i 95 milijuna dinara’, izjavio je Mario Ladavac, direktor ‘Učke’, u dane otvaranja tunela. [9]
zajedno s cestovnom dionicom Matulji-Lupoglav, u ukupnoj dužini od 24 km, dovršen je i pušten u promet 27.IX.1981. Tunel Učka dugačak je 5,07 km te ima dva vozna traka širine 3,50 m, korisnu visinu od 4,5 m, dvije bankine od 0,80 m i umjetno uzdužno prozračivanje. Investitori izgradnje tunela Učka s cestovnim dionicama Matulji-Tunel Učka i Lupoglav-Tunel Učka bili su Samoupravna interesna zajednica za ceste Hrvatske te, u ime općina Istre i Rijeke, poduzeće Učka Pazin, koje su ga i osnovale.[10]
Tijekom 2008. i 2009. uloženo je u modernizaciju tehnološki i fizički dotrajale opreme tunela Učka. Ugrađen je novi TV sustav s automatskom detekcijom incidenata te novi sustav vatrodojave i kontrole atmosfere u tunelu. Uz nabavu novog vatrogasnog vozila i opreme, opremljen je centar upravljanja tunela i vatrogasni centar. Također, u tunelu Učka ugrađena je i nova signalizacija. [11]
Kroz naplatna mjesta Istarskog ipsilona godišnje prođe 4.485.197 vozila te se taj broj svake godine povećava. Na naplatnom mjestu tunela Učka prosječni dnevni promet u 2008. iznosio je 8.454 dok je prosječni godišnji promet na naplatnom mjestu na mostu Mirna iznosio 4.934. [12]
{Na današnji dan prije 38 godina zagrebačka Hidroelektra i splitski Konstruktor izgradili su, po projektu IGH, tada najveći ponos naše cestogradnje, 5062 m dug tunel, koji je znatno skratio put između Istre i kontinentalne Hrvatske... [13] ~ Povijest#Prije izgradnje}
Širok je 9,10, a visok 4,50 m, promet je dvosmjeran uz ograničenje 80 km/h, pretjecanje zabranjeno, ima pet ugibališta i tri okretišta. Vrijednost investicije s prilaznim cestama iznosila je 2.095.000.000 tadašnjih dinara, odnosno oko 200.000.000 DEM, što je danas ? eura. [14]