»Misterij Ljubavi nije jedini. Niti je Misterij Smrti posljednji. Što je Noć, kad se rasprostre dio nas? I kad lijegaš na odmor, a muzika budi tvoj duh, što je to? Što je, prijatelju, Majka, koja kleknu da kaže, Majci-Bogu: 'Oslobodi moje dijete bolesti njegove i daj da njegova patnja prijeđe na mene?' Što je sve to, nigdje ne ćeš dokučiti jer su Misteriji bezbrojni, a svi mi smo tek djeca njihova što se rodismo radi njih, da ih nosimo s jedne misli na drugu, s jedne duše u drugu, s jedne zemlje u drugu.« (Sida Košutić)