Suradnik:Mario81/Stranica za izradu 2
| Sleater-Kinney | |
|---|---|
 Sleater-Kinney 2005. (Fotografija: Tyler Craft) | |
| Osnivanje | 1994. |
| Mjesto | Olympia, Washington, SAD |
| Žanrovi | Indie rock, riot grrrl |
| Djelatno razdoblje | 1994–2006 |
| Producentska kuća | Chainsaw (1995–1996) Kill Rock Stars (1997–2002) Sub Pop (2005–2006) |
| Angažman | Cadallaca Excuse 17 Heavens to Betsy ninetynine Quasi The Spells Mary Timony Pearl Jam |
| Stranica | www.sleater-kinney.com |
| Bivši članovi (članice) | |
| Corin Tucker Carrie Brownstein Janet Weiss Lora McFarlane Toni Gogin Misty Farrell | |
Sleater-Kinney bio je američki indie rock sastav koji je djelovao u razdoblju od 1994. do 2006. godine. Sastav je utemeljen u Olympiji, Washington, SAD, ali se kasnije preselio u Portland, Oregon, gdje je sve snažnije jačala lokalna scena. Ime sastava nastalo je prema istoimenoj ulici u mjestu Lacey u Washingtonu, gdje je sastav imao svoje prve prostore za vježbe na početku karijere. Tijekom cjelokupne karijere sastav je bio iznimno cijenjen od strane kritičara, a danas pak nosi i kultni status ponajprije zbog svog specifičnog zvuka i izvedbe općenito. U dvanaest godina karijere Sleater-Kinney snimio je sedam studijskih albuma. Sastav su primarno činile tri djevojke, a glavni istrumenti bili su dvije električne gitare i bubnjevi.
Sleater-Kinney osnovale su Corin Tucker i Carrie Brownstein, prvotno zamišljen kao sporedni projekt. Tucker je došla iz riot grrrl sastava Heavens to Betsy, a Brownstein iz queercore sastava Excuse 17. Njihovi prijašnji sastavi često su svirali zajedno, a kad su isti prestali s radom Tucker i Brownstein odlučile su potpuno se posvetiti svom novom projektu.
Janet Weiss, iz sastava Quasi, pridružila se Sleater-Kinneyju kao stalna bubnjarka nakon odlaska Lore Macfarlane nakon dva izdana albuma. Osim Weiss i Macfarlane, bubnjarke sastava bile su također Misty Farrell i Toni Gogin.
Početkom 1994. godine Tucker i Brownstein, koje su u to vrijeme bile u ljubavnoj vezi, otputovale su u Australiju gdje su zadnjeg dana boravka snimile svoj studijski prvijenac pod okriljem Sleater-Kinney. Godinu dana poslije samoprozvani album (Sleater-Kinney) i službeno je objavljen preko izdavača Chainsaw (CD), odnosno Villa Villakula (gramofonska ploča).
Sljedećih godina sastav je snimio još dva albuma, Call the Doctor (1996) i Dig Me Out (1997), te su djevojke u međuvremenu postale miljenice kritičara. Sa sljedećim albumima The Hot Rock (1999), All Hands on the Bad One (2000) te posebice albumom One Beat (2002), sastav je sve više naginjao široj publici što je i rezultiralo suradnji sa Pearl Jamom, kao predgrupa na američkoj turneji kroz 2003. godinu. Nastupanje u velikim dvoranama sastav je nazvao kao djelić inspiracije i dodatne motivacije za posljednji album The Woods, objavljen 2005. godine, s kojim je sastav promijenio zvuk koji je, na neki način, naginjao klasičnom rocku, ponajviše po svom distorziranom zvuku.
Na glazbeni stil Sleater-Kinneyja najvećim dijelom je utjecala punk scena u Olympiji, Washington, s početka pa do sredine 90-ih godina. Sastav je osnovan u razdoblju posljednjih godina aktivnog postojanja riot grrrl pokreta među čijim predstavnicima najviše su se isticali sastavi Bikini Kill i Bratsmobile. Međutim, sa svakim novim albumom sastav je sve više odmicao od korijena pokreta kako u glazbi tako i u samom stavu.
Njihova ogoljena, sirova i nabrijana anti-establishment glazba bila je nadasve dostojan podsjetnik kako na glazbu tako i na duh ranog punk pokreta krajem 70-ih godina. Toj karakteristici nije bilo ni na odmet činjenica da je sastav često eksperimentirao sa zvukom na način da pomiče vlastite granice koristeći različite instrumente, ali isto tako i aranžmane.
Odrješit vokal Corin Tucker te tekstovi pjesama sadržavali su veliku dozu buntovnosti spram tradicionalih uloga spolova, konzumerizma, te mnogobrojna pitanja glede ravnopravnosti žena. U dokumentarnom filmu o riot grrrl pokretu Tucker je priznala da njezin stil vokalnih izvedbi je namjerno grubljeg karaktera kako bi odgovarao porukama koje je sastav odašiljao, odnosno, da bi u potpunosti privukle pozornost slušatelja.
Na samim početcima karijere vokalni dio u sastavu uglavnom je vršila Corin Tucker, no kako je sastav rastao i mijenjao se tako je i Carrie Brownstein sve više davala svog vokalnog doprinosa. Obje članice ujedno su svirale i gitare, međutim Brownstein je najčešće svirala vodeću gitaru dok je Tucker svirala ritam gitaru. S obzirom da sastav nije imao bas gitaru u postavi, djevojke su namještale svoje gitare za jednu i pol stepenicu niže (C#) te je na taj način Tucker dobila i ton i stil sličan bas gitari.
Posljednji javni nastup Sleater-Kinney održao je 12. kolovoza 2006. godine u Crystal Ballroom u Portlandu, Oregon. No već 27. lipnja 2006. godine sastav je najavio neodređenu pauzu ističući da „nema planova za nove snimke i turneje u budućnosti.“ Pauza je očito bilo neminovna s obzirom da se o istoj znalo već godinu dana prije, što je vidljivo iz raznih intervjua objavljenih te godine. Točni razlozi za ovaj potez benda nisu predočeni javnosti, no pretpostavlja se da je Tucker htjela se posvetiti isključivo odgoju svog djeteta.
1998. godine sastav je snimio pjesmu „Big Big Lights“ koja je bila prvi split singl (sa Cypher in the Snow) iz serije albuma Free to Fight, koji se bave sa samoobranom žena. Pjesmu je izdao Candy Ass Records.
2000. godine svi članovi benda pomogli su Robertu Forsteru i Grantu McLennanu iz danas neaktivnog benda The Go-Betweens, porijeklom iz Brisbanea, prilikom snimanja albuma The Friends of Rachel Worth.
2003. godine bend je snimio pjesmu „Angry Inch“ u suradnji sa Fredom Schneiderom iz benda The B-52's za Hedwig and the Angry Inch dobrotvorni album Wig in a Box. Sav prihod od prodaje albuma išao je za Harvey Milk School, školi za homoseksualce, lezbijke, biseksualce, transspolce te drugu mladež.
Podrobniji članak o temi: Diskografija Sleater-Kinneyja| Godina | Naziv | Izdavač | Zapis |
|---|---|---|---|
| 1995 | Sleater-Kinney (album) | Villa Villakula, Chainsaw | 10", CD |
| 1996 | Call the Doctor | Chainsaw | LP, CD |
| 1997 | Dig Me Out | Kill Rock Stars | LP, CD |
| 1999 | The Hot Rock | Kill Rock Stars | LP, CD |
| 2000 | All Hands on the Bad One | Kill Rock Stars | LP, CD |
| 2002 | One Beat | Kill Rock Stars | LP, LP+7", CD |
| 2005 | The Woods | Sub Pop | 2LP, CD, CD+DVD |
- Službena stranica
- Sleater-Kinney.net Obožavateljska stranica
- Sleater-Kinney na The Rock Hard Times