Predikat

Odnos je uvrštavanja takav da u rečeničnom ustrojstvu jedna riječ otvara mjesto drugoj. Jedna je dakle uvrštena u nj po drugoj.

U svakom je, međutim, pojedinom rečeničnom ustrojstvu broj riječi konačan. To pak znači da u njemu mora biti riječ koja otvara mjesto drugima, ali ga nikoja ne otvara njoj. Takva riječ i nije uvrštena u rečenično ustrojstvo nego je sama njegov temelj.

Ta se temeljna riječ u rečenici zove predikat. U našoj gramatičkoj terminologiji postoji za predikat još i naziv prirok.

Bitno je svojstvo predikata da je nosilac rečeničnoga ustrojstva. Taj osobit njegov položaj označen je i osobitim gramatičkim svojstvima koja pripadaju samo predikatnoj riječi. To su kategorije lica, vremena, načina i vida.

Predikatne riječi

Predikatna riječ može pripadati raznim vrstama. Ona može biti i glagol. Tada se kategorije lica, vremena i načina izražavaju samim njezinim oblicima. Takav se predikat zove glagolski.

Glagolski predikat može se sastojati od oblika samo jedne riječi koji izražava lice, vrijeme, način i vid. To je onda prost glagolski oblik:

Čitam pisma (Ujević 2,438,3) — Lovac guli lisicu (Peić 154,2) — Probuđih se (Kanižlić 74) — Djevojka ga pogleda u čudu (Šenoa 4,304,1) — Stvorih se kamenom (Šenoa 4,300,12) — Pođoh župniku (Šenoa 4,300,2) — Put vodi do zgrade mlina (Lovrak 467,10) — Praviš upravo smiješno odvratne pokrete (Špoljar 17) — Jutrima idu zagrljeni momci na kupanje (Kikić 397) — Noć dohodi crnim korakom (Tadijanović, Prsten 22)

Glagolski predikat može se sastojati i od oblika više glagola. Oni tada tvore složeni glagolski oblik. Predikatni glagol u tom slučaju sam ne stoji u obliku što izriče sve predikatne kategorije (lice, vid, vrijeme i način). Zato mu se onda dodaje drugi koji svojim oblikom izriče one neizrečene. Glagoli od kojih se uzimaju takvi oblici zovu se pomoćni.

U složenim glagolskim oblicima predikatni glagol dobiva izrečenu predikatnost tek po pomodnome. Bez njega je ne može imati jer mu oblik sam ne izriče sve predikatne kategorije.

U složenim oblicima predikatni glagol ima puno leksičko i neko gramatičko značenje, pomoćni samo gramatičko:

Nakon toga nastala je umiljata i čedna praznina (Simić, Braća 210) — Donekle je razabirao samo smisao njezinih riječi (Priča 69) — Razvila se bučna i žučna prepirka (Kolar, Natrag u naftalin 38)

Predikatni i pomoćni glagol tvore cjelinu. Ta je cjelina "morfološka" utoliko što se tek u njoj izražavaju leksički sadržaj i gramatičke kategorije riječi koji se suprotstavljaju drugima, izraženim nesloženim oblicima.

Tako se pišem i pisat ću razlikuju samo izraženim sadržajem kategorije vremena (sadašnjost: budućnost), pa je po tome pisat ću "oblik" glagola pisati jer je jednakovrijedan nesumnjivu obliku pišem.

Cjelina koju predikatni glagol tvori s pomoćnim glagolom nije samo "morfološka", nego je i sintaktička, jer se s gledišta rečeničnoga ustrojstva ona može uzimati kao jedna riječ. Predikatni i pomoćni glagol tek zajedno daju sveukupnost sintaktički relevantnih podataka na kojima se gradi rečenica.

"Morfološka" cjelovitost složenih oblika samo je posljedica njihove sintaktičke cjelovitosti. Ona proizlazi iz nje. Ovdje se i ne bi trebala spominjati. Ipak se govori i o morfološkoj naravi takvih složenih glagolskih predikata jer su se već spominjali kao "oblici" u morfologiji.

Cjelina složenoga glagolskog predikata određena je sintaktičkim odnosima i nezavisna je od reda riječi u rečenici. Dijelovi te cjeline mogu u njoj biti rastavljeni drugim riječima.

S gledišta rasporeda riječi ti su dijelovi samostalne riječi. S gledišta sintaktičkih odnosa oni su samo jedna.

Nekoliko dana poslije pristupio mi je gospodin doktor na ulici (Kolar Deset 87) — Na veliko čudo sviju plemenitaša Kamarlengo je Civetta samo šutio (Nazor 2,54) — Jednog ću petka po običaju otići k njemu (Matoš, Iv. 21) — Razvitak je literature podvrgnut uzajamnostima (Krklec, Pisma 169) — Tako rado bi on u to vrijeme htio nevidljivo se prišuljati kakvoj muslimanki u haremu. (Nametak 46) — Otac je preko poznanika pronašao sobu kod dvije starice (Maj da k 39 ) — Mjesec će noćas kasno izaći (Marinković, Proze 40) — Bez tebe će nam sve propasti (Stipčević 41 ) — Babe su jedino zlo proricale (Vojin Jelić 33)

Oblici pomoćnih glagola često su emklitični. Takvi se raspoređuju u rečenica po pravilu o smještaju enklitika (v. t. 1085 1102).

I pomoćni se glagol može pojaviti u složenu obliku.

Jesen je već bila prošla (Šimunović 191 , 6 ) — Time bi ujedno bila stvorena normativna terminologija (Simeon, Rječnik XIX)

Predikatna riječ može biti i ime. Tada se predikatne kategorije ne mogu izraziti samim njezinim oblicima. Te se kategorije, bez kojih ne može biti predikata, izriču dodatnim oblicima glagola biti. Takav se predikat zove imenski.

Predikatno ime stoji redovito u nominativu. On je padež predikata.

Oblik glagola biti po kojem predikatno ime dobiva kategorije lica, vremena i načina zove se spona ili kopula.

Predikatno ime i spona tvore cjelinu iste naravi kao predikatni i pomoćni glagol.

Predikatno ime može biti imenica:

To je ludost (Reljković 107) — Hrvat je ruševinar (Peić 196,2) To je nered (Lovrak 54,2) — I Grič i Krimeja su nastanjeni brežuljci (Crnja, Hrvatski Donkihoti 177,3) — Riječ je o apstraktnoj umjetnosti (Krklec, Pisma 205) — Stari Muhamedaga Majbegović bio je u turskoj vojsci kapetan (Nametak 11) — To je geneza ovih priča sa hrvatskog sjevera (Vilović, Hrvatski sjever i jug 9) Lijep i umiljat dečko bijaše taj Emil Heski (Kolar, Natrag u naftalin 42 ) — Ti si uopće čudan čovjek u ovim stvarima (Šimunović 57)

Predikatno ime može biti i pridjev:

Surića je pleme glasovito (Kačić, Razgovor 201) — Veliko je pleme Kruševića (Kačić, Razgovor 199) — Noge jesu bose (Kanižlić 116 ) — Lipe ti su u jesen jabuke (Katančić 313) — Dani su dugi (Nazor II 154,1) — Tišina nad Aljmašem ogromna je (Peić 321,3) — Čizme su bile vrlo lijepe (Brlić-Mažuranić, Hlapić 11) — U labirintima poezije svi su putevi subjektivni (Crnja 179,2) — Kako su lijepi oblaci, te rumene igračke vjetra (Eravić 25) Umjetničko i ljubavno protuslovni su (Grčić-Rako, Kolo 8/71/734) — Krevet Vampića bio je prazan (Barković 91) — Obzorja su prazna (Vesna Parun 141)

Imenski predikat može biti i zamjenica, i to imenička:

To sam ja. — To sam samo-ja (Kranjčević III, 111) — Spasitelj si ti — To i jest ono (J. Kozarac, Biser Kata 35) — Izdajica je netko — To nije bila ona (Krleža, Glembajevi, Zagreb 1945, 184)

i pridjevska:

Liječnik je taj — Svidoci jesu ovi (Kačić, Razgovor 284) — Zgrada je ona — Evo takav sam (T. Ujević, Himnodia to mou somati) — Ručak je nekakav — Takvi mi i jesmo (Kušan, Moj prijatelj Pet 213) — Krava je naša — On je svoj (Kranjčević 3,95,d)

Predikatno ime može biti i broj:

Mogućnosti su tri — Kada sam bio četvorica nas (I. Pupačić, Tri moja brata) — Oni su četvorica — Dva su mora (Vesna Paran 139) — Zoranić je drugi

Predikatno ime može stajati i u instrumentalu. Po tome se i poznaje ime koje je dio predikata što osim u nominativu, glavnom padežu predikata, dolazi i u instrumentalu, dragom njegovu padežu, pa se jedan može zamijeniti dragim.

Kuzmić bijaše nekad vojnikom (Šenoa) — Bog joj je svjedokom (Kranjčević 29) — Mikulić mi bijaše đakom još u Varaždinu (Matoš 89) — Dvorana je bila tamnicom (Nehajev 52) — Tu je bio pisarom (Kolar 1,26) — Pokretu je književnost bila samo sredstvom (Barac 1,5)

U svim se tim primjerima instrumental može zamijeniti nominativom:

Kuzmić bijaše nekad vojnik

Tu je bio pisar

itd.

Osim glagola i imena, koji se najčešće spominju, predikatna riječ može biti i prilog:

Ljeti je ovuda lijepo (Peić 204,4) — Opasno je nagnuti se na prozor — Preko podne je najljepše (Lovrak 54,4)

Mjesto predikatne riječi može stajati d čitav prijedložni izraz:

Desnica je moja od mejdana (Kačić, Razgovor 53) — Negda biše u oblasti (Došen 133) — Bilo je u jeku proljetnog oranja (Desnica 93,2) — Pero je na muci (Lovrak 65,1) — Na bilu zemlje smo (Peić 78,4)

Mjesto predikatne riječi može stajati i padežni izraz koji se sastoji od imenice i pridjeva u genitivu, a označuje kakvo svojstvo koje se pripisuje subjektu.

Ivan biše srca milostiva (Kačić, Razgovor 241) — Kozljević je bio slabe sreće (Stj. Kranjčević 3,32) — Mateuš je bio dobra srca (Benešić 3,319) — Oboje bješe bajne ljepote (Krešić 2,189) — Ona bijaše roda visokoga (Brlić-Mažuranić 57) — Ban je oko, site volje (Nehajev 327) — I srca je bio meka (Simunović 3,129) — Visine bijaše osrednje (Matoš 22) — Maks je ovog trenutka bio sumnjičavog raspoloženja (Priča 97) (Vidi t. 911 i 958.)

Genitivni izraz u predikatu može označivati i pripadnost:

Toran je moje majke, Ugarci su mojega oca (Peić 191, preoblikom)

Ako se genitivni izraz sa značenjem pripadnosti sastoji samo od imenice, preoblikuje se u posvojni pridjev

Knjiga je brata	preoblikuje se u	Knjiga je bratova
Raj je zemlje	"	Raj je zemaljski
Olimp je bogova	"	Olimp je božanski
Rubac je žene	"	Rubac je ženin
Zemlja je općine	"	Zemlja je općinska

(O toj preobliči v. t. 871 d, 919—923 i 928—935.)

Predikatna riječ može biti i padežni izraz u dativu. Takav padežni izraz izriče isto kao prijedložni izraz s kod ili za.

Danas tebi, sjutra meni — Brže da si gradu Vučitrnu — Kad su bili dvoru djevojačkom — Kad je bio pobratimu svome — Knjiga je tebi — Kuća je bratu (Bašić, Besjede 122)

Predikatna riječ može biti i infinitiv. Takav predikat izriče da treba, valja lili mora da bude ono što znači glagol koji je u infinitivu. Vidi i t. 1058. 0 samom infinitivu kao predikatu vidi t. 410 a.

Priznati je

Pokušati je

Odlučiti se je

Bješe brati, a ne spati / U grm glave ne verati (Hrv. nar. pjes. 7,197) Bješe plakati kada smo se rađali (I. Velikanović, Upućenja 17) — Svukud je ići, ali je kući doći (Vila 1,272)

Neki glagoli nemaju sami za se kao predikati puno značenje nego ga dobivaju tako što se proširuju drugim izrazima. Ti izrazi koji upotpunjuju značenje glagola kao predikata zovu se prošiirci.

Proširci su imenske riječi u nominativu, instrumentalu i akuzativu te prijedložni izrazi.

Ima glagola koji se kao predikati proširuju imenom. Takvi su onda predikati i glagolski i imenski. Predikatno ime i tu stoji u nominativu ili u instrumentalu.

Takvi su glagoli:

postati	izići	pokazati se	graditi se
ostati	ispasti	praviti se	pretvarati se
činiti se	učiniti se	priviđati se	izgledati
pričinjati se	ukazivati se	kazati se

Primjeri s predikatnim imenom u nominativu Djevojka ostade čista od gube (Nar. pr. 86) — Ruka postade zdrava (Matej 12,13) — Malo po malo iziđe on najbogatiji (Nar. pr. 12) — Trenutak se činio povoljan — Glas se od tog ružan čini (Došen 119) — A ovamo čine se devote (Reljković 93) — Gradi se bogat (Nar. posl. 130) — Da se mi pokažemo valjani (Korinćanima, 2,13,7)
Primjeri s predikatnim imenom u instrumentalu: Leđnim ću ostati mrčem (Kranjčević 148) — Postao je u malo godina plemićem (Nehajev 5) — Situacija postade još neugodnijom (Kolar 130) — Stvar postaje ozbiljnom (Marinković, Ruke 128) — Sad čudom mi se kaže (Kranjčević 31) — Meni se ukazuje milostivom (Nehajev 64) — Život se opet pričinja lijepim (Kolar 99) — A možda bi se pretvarala uvrijeđenom (Slobodan Novak 219) — Tu se dakle šljiva pokazala dobročiniteljicom (Kolar 148) — Pravim se takvom (Novak Siimić 169) — No tek u Zadru postao je Preradović hrvatskim pjesnikom (Barac, Hnv. knjiž. 1,288) Takvi se proširci javljaju i uz neke prelazne glagole. Vidi t. 258 i 259.
Primjer s padežnim izrazom u genitivu: Lijevo lično krilo ostaje tragičnog izraza (Matoš 241)

Tako se mogu proširiti i drugi glagoli ako se uzmu u značenju koje je blisko onomu upravo nabrojenih:

Matoš će nam sinuti to bližim, to prisnijim suvremenikom (Pranjić)

Glagol sinuti se ovdje upotrebljava u značenju koje ga približava glagolu pokazati se.

Uz neke se prelazne glagole javljaju proširci u instrumentalu ili u akuzativu. O tome vidi t. 256. Uz druge u nominativu. O tome vidi t. 259.

Predikatni proširci mogu biti i prijedložni izrazi. Javljaju se uz neke prelazne glagole. V. t. 258 i 259.

Vraza su smatrali za lijenčinu — Priznali su stranca kao mudraca

Predikat može ostati i neizrečen ako su izrečeni drugi rečenični dijelovi kojima on otvara mjesto u rečenici, i ako se njegov sadržaj da lako uspostaviti iz općega smisla rečenice. Takva rečenica onda nije bez predikata, nego se on u njoj neizrečen podrazumijeva. Izostavljanje predikatnoga glagola ima stilsko obilježje živoga pripovijedanja.

Skočim s konja, te raširenih ruku prema grmu (F. Mažuranić 2,98) — U isti mah otvori se carski dvor, a iz njega automobil sa četiri oficira od generalnog štaba (F. Mažuranić 2,9) — "Qui vivra, verra!" Pa pred carski dvorac (F. Mažuranić 2,8) — Najbolje je tada nepoznatim stazama, vrtovima (Slavko Mihalić 242)

(Vidi i t. 369—370.)

Izostavljenom se predikatnom glagolu pomoćnim glagolom može odrediti vrijeme i način:

Na Ludbreg ćemo i preko Drave (Nehajev 331) — A ja ću s tobom na bubanj (Kozarac, 2,73) — Naskoro će mraz na gole hvoje i brige na naša ogoljela srca (Matoš 179) — Dobro, pa ćemo šljivovice (Kolar 159) — Pa ćemo uz brijeg (F. Mažuranić 2,118) — Ovce će na pašnjak usred doline (Nazor 3,308) — Ovaj bi perom u srce čovjeku (Nehajev 316) — Ne znam gdje bi, ni u koja vremena (Begović 1,9) — Pak bi rado osloboditi se toga (Kosor 2,136) — Nije znao što bi, ni kako bi (Kolar 130)

(Vidi i t. 369—370.)

U predikatnoj sponi, kad je u trećem licu, mogu se izostaviti enklitični oblici je i su. Takva preoblika daje izrazu stilsko obilježje: jedru sažetost i pučku neposrednost:

Sudbina jarac — Mladost ludost — Došli tako i praznici — Pekli se kolači

Ispuštanje enklitike u složenim glagolskim oblicima osobita je značajka pučkoga pripovjednoga stila:

Bila snaha i svekrva (Cubelić, Nar. pr. 22) — Nekoć bili sin i otac (Čubelić, Nar. pr. 182)

Do takvoga izostavljan ja najčešće dolazi na početku pripovijetke i češće u glavnim rečenicama nego u zavisnim.

Kad predikatna riječ nije glagol, ona može ostati i neoglagoljena kopulom, osobito ako nije razvijeno rečenično ustrojstvo. Tada i neoglagoljena riječ nosi rečenicu.

Mangup! (Matoš 87) — Glupan (Novak Simiić 147) — Pejsaž mog djetinjstva (Peić, 189,3) — Radio Zagreb

Kao neoglagoljeni predikati javljaju se i uzvici:

Evo vam i čašu vina (Matoš 65) — I jao si ga, pobratime, nama (Kosor 2,107) — No, eno ih, ulaze (Novak Siimić 20) — Evo ti Sarengrad (Peić 334,4)

Kao uzvik može se javiti i padežni izraz u akuzativu:

Ali da, vraga (Krleža 2,121) — Ljubazan svijet. Veoma srdačan susret (Krleža, Davni dani 341) Uzvicima su slični i drugi neoglagoljeni izrazi kao predikati: Na noge se, draga nene moja (Kačić, Razgovor 155) — Dobar šićar, Turci vitezovi (Kačić, Razgovor 126)

Neoglagoljen predikat redovito se susreće u naslovima i kao oznaka autora

Miroslav Krleža

Zastave