Prijeđi na sadržaj

Strah u planini

Izvor: Wikipedija

Veliki strah u planini (fra. La Grande peur dans la montagne) je roman švicarskog autora Charlesa Ferdinanda Ramuza, objavljen 1926. u izdavačkoj kući Ėditions Grasset u Parizu. To je jedan od njegovih najpoznatijih romana koji „ produžuje ciklus nesreće i tragedije, u isto ga vrijeme stvara i proširuje, bez igre riječi, do vrhunca kada kulminira fantastično. Romani koji će uslijediti ... će iscrpiti izvor demonskih vračanja planine te njenih lukavština, tajni i pretkazanja.“ 1

Fabula

[uredi | uredi kôd]

U jednom švicarskom selu, mještani se zbog nedostatka novca odluče popeti na Sasseneire, pašnjak visoko u planinama koji nije obrađivan godinama zbog davnih događaja koji još uvijek plaše starije stanovništvo. Dvadeset godina prije samog trenutka u kojem fabula započinje, na vrhu planine se odvio strašan događaj, tajanstvena nesreća o kojoj se ne zna mnogo osim da je bilo mrtvih. Iako se starije stanovništvo s Munierom (jedan od članova zajednice) na čelu opiralo, predsjednik Vijeća, Maurice Prâlon uvjerava mlade da se radi samo o staroj priči te većina glasa za uspon na planinu. I tako grupa od sedam muškaraca odlazi na pašnjak:

„ Troje ih je dakle išlo sa stadom ..., bili su to najčešće Joseph, Romain i dječak (Ernest). Učitelj i njegov nećak su ostajali u kolibi kako bi obavljali kućanske poslove ...ostajali su Barthélemy i Clou koji su bili zaokupljeni poslovima u okolici kolibe.“ 2

Barthélemy, najstariji član grupe, prepričava događaje od prije dvadeset godina, u kojima je i sam sudjelovao. I nakon što je ispričao sve nesreće i smrti koje su se dogodile, kojima se ne zna točan uzrok, događaji se još jednom počinju odvijati;

„najprije bolest napada životinje, kao i dvadeset godina prije, Romain gubi svoju mazgu na čudan način, dječak Ernest koji podliježe hladnoći i strahu, Victorine koja umire u pokušaju uspinjanja kako bi pronašla Josepha...» 3 Bolest koja napada stoku je tajanstvena, što još više plaši seljake. Pripovjedač najavljuje sve nesreće koje će se dogoditi: « jer nesreća nikad ne dolazi ako ni druga neće uslijediti ; nesreće se žene međusobno, stvaraju djecu, kao u Knjizi.» 4

Ne čudi što ledenjak na vrhu planine puca i zatrpava cijelu dolinu, čime priča završava, „ jer planina ima svoje ideje, ona ima svoju volju.“ 5

Planina kod Ramuza

[uredi | uredi kôd]

Kronotop Švicarskog krajolika je najčešći u Ramuzovim djelima. Tako je i u Velikom strahu planina jako bitna, što je vidljivo već i u naslovu. François Walter objašnjava; " Druga sklonost literature se sastoji u integriranju krajolika, koji postaje sastavni dio pripovijedanja. Također, kod autora kao što su na primjer Gottfried Keller, priroda i krajolik utječu na ponašanje likova. Opisi sudjeluju u psihološkom sazrijevanju protagonista. Ramuz je napisao; " Onakvi smo kakvi jesmo, onakvi smo kakvim nas je zemlja učinila"" 6

Stilska i tematska obilježja

[uredi | uredi kôd]

Jacques Chessex pokazuje kako Veliki strah „ulazi u široku i plodnu tradiciju djela koja postavlja strah kao glavni izvor priče.“ 7 Dakle, Ramuzov roman se nalazi uz bok priča Charlesa Roberta Maturina, Edgara Allana Poea i Guya de Maupassanta. Planina je za Veliki strah ono što su groblja, grobovi, more i pustinje za ostale priče;

„ kao i u Ramuzovoj planini, tu su potrebni samoća i osjećaj;sigurnost da Drugi nadgleda i prijeti subjektu koji je upao u zamku. I baš u toj ideji zamke leži strah. Ovdje planina zatvara krivce kao u zatvoru, tim više podmukla i neizbježna što su njene granice slabo označene i kaotične.“8

Dimenzija fantastičnog je očita, ali „jedno drugo očito čitanje romana je ono koje upućuje na proučavanje načina na koji se priča bez prestanka poigrava fantastičnim, a da nikad ne zalazi u njega u potpunosti, osim na kraju, kada Joseph, izgubivši glavu, zapuca- ili barem misli da

puca- na Cloua. » 9 Fantastično ulazi u roman jer on obiluje religijskim motivima, povezanim s misterijem i transcendencijom. Tako se ovaj roman može čitati i kao alegorija;

« cijela ova pustolovina u planini se može čitati kao promišljanje poznate biblijske epizode iz Knjige Izlaska( poglavlje 7 do 12)koja se naziva i Deset egipatskih zala. » 10

Suvremenost ovog dijela je ponajviše vidljiva u glasu pripovjedača, to jest, glasovima pripovjedača. Gledište nije uvijek isto, ali je najinteresantnija uporaba zamjenice « mi » (fr. on), koja nije ni neutralna ni objektivna, već je to glas jednog cijelog dijela sela.

« Možda čak i nije bilo teško razumjeti, ali nismo htjeli izgledati kao da razumijemo ; možda smo čak i razumjeli, ali smo se ponašali kao da ne razumijemo. » 11 To je objašnjeno tim što u romanu nema individualnih likova, već je protagonist cijela zajednica.

Kao i u svim svojim djelima, i u Velikom strahu se Ramuz odlučuje za neknjiževni francuski jezik. " Postoji jezik naroda, često ismijavan, kojeg koriste priprosti likovi i koji je u opreci s njegovanim jezikom pisca. Međutim, drugi pisci usklađuju svoj jezik s neknjiževnim govorom svojih likova; trude se zazvati dušu naroda. Derborence C. F. Ramuza je u tom smislu bez sumnje uspjelo djelo. " 12

Jednostavnost jezika, ponavljanja i detaljni opisi moćnog krajolika nisu slučajni ; djelo završava eksplicitnom poukom « teško i svečano upozorenje koje odzvanja u nama još jednom, kao Riječ iz dubina svetih godina. » 13

Filmske adaptacije

[uredi | uredi kôd]

Dva televizijska filma su snimljena prema romanu ; La Grande Peur dans la montagne Pierrea Cardinala iz 1966. te istoimeni film iz 2006. Claudia Tonettia.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

1[1] 2[2] 3[3] 4[4] 5[5] 6[6] 7[7] 8[8] 9[9] 10[9] 11[10] 12[11] 13[12]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Préface de Jacques Chessex dans La Grande peur dans la montagne, Charles Ferdinand Ramus, Le Livre de Poche, 2014, pg.11
  2. Ibid., pg.49
  3. http://crdp.ac-paris.fr/Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2011. (Wayback Machine) , http://crdp.ac-paris.fr/parcours/index.php/category/ramuz#Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2015. (Wayback Machine)
  4. La Grande peur dans la montagne, pg.90
  5. Ibid., pg.187
  6. François Walter, La montagne des Suisses. Invention et usage d'une représentation paysagère (XVIIIe-XXe siècle), http://www.persee.fr/ , 7.72015., http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rural_0014-2182_1991_num_121_1_3312?luceneQuery=%28%2B%28content%3Aramuz+title%3Aramuz%5E2.0+fullContent%3Aramuz%5E100.0+fullTitle%3Aramuz%5E140.0+summary%3Aramuz+authors%3Aramuz%5E5.0+illustrations%3Aramuz%5E4.0+bibrefs%3Aramuz%5E4.0+toctitles%3Aramuz%5E4.0+toctitles1%3Aramuz%5E3.0+toctitles2%3Aramuz%5E2.0+toctitles3%3Aramuz%29+%2B%28content%3Amontagne+title%3Amontagne%5E2.0+fullContent%3Amontagne%5E100.0+fullTitle%3Amontagne%5E140.0+summary%3Amontagne+authors%3Amontagne%5E5.0+illustrations%3Amontagne%5E4.0+bibrefs%3Amontagne%5E4.0+toctitles%3Amontagne%5E4.0+toctitles1%3Amontagne%5E3.0+toctitles2%3Amontagne%5E2.0+toctitles3%3Amontagne%29%29+AND+%28+%2Baccess_right%3A%28free%29+%29&words=ramuz&words=100&words=140&words=montagne&words=free
  7. Ibid., pg.10
  8. Ibid., pg.11
  9. a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2015. Pristupljeno 14. srpnja 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. Pg. 178
  11. Charles Bruneau, Langue populaire, http://www.persee.fr/ , http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/caief_0571-5865_1957_num_9_1_2111?luceneQuery=%28%2B%28content%3Aramuz+title%3Aramuz%5E2.0+fullContent%3Aramuz%5E100.0+fullTitle%3Aramuz%5E140.0+summary%3Aramuz+authors%3Aramuz%5E5.0+illustrations%3Aramuz%5E4.0+bibrefs%3Aramuz%5E4.0+toctitles%3Aramuz%5E4.0+toctitles1%3Aramuz%5E3.0+toctitles2%3Aramuz%5E2.0+toctitles3%3Aramuz%29+%2B%28content%3Amontagne+title%3Amontagne%5E2.0+fullContent%3Amontagne%5E100.0+fullTitle%3Amontagne%5E140.0+summary%3Amontagne+authors%3Amontagne%5E5.0+illustrations%3Amontagne%5E4.0+bibrefs%3Amontagne%5E4.0+toctitles%3Amontagne%5E4.0+toctitles1%3Amontagne%5E3.0+toctitles2%3Amontagne%5E2.0+toctitles3%3Amontagne%29%29+AND+%28+%2Baccess_right%3A%28free%29+%29&words=ramuz&words=100&words=140&words=montagne&words=free
  12. Pg.13