Prijeđi na sadržaj

Stjepan Hefer

Izvor: Wikipedija
Stjepan Hefer
Rođenje18. kolovoza 1897.
Čepin
Smrt31. srpnja 1973.
Buenos Aires, Argentina
StrankaHrvatska seljačka stranka
Ustaški pokret
HOP
Zanimanjepravnik, političar
2. Ministar seljačkog gospodarstva NDH
11. listopada 1943. – 8. svibnja 1945.
PrethodnikJozo Dumandžić
Nasljednikukinuto

Stjepan Hefer (Čepin, 18. kolovoza 1897.Buenos Aires, 31. srpnja 1973.), hrvatski odvjetnik, političar, veliki župan velike župe Baranja i ministar seljačkog gospodarstva u Vladi NDH (1943. – 1945.). Nakon Drugog svjetskog rata emigrirao je u Južnu Ameriku da bi nakon Pavelićeve smrti, postao vođa Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Čepinu kraj Osijeka, a nakon srednje škole nastavio je školovanje u Zagrebu, gdje je diplomirao i potom doktorirao na pravnom fakultetu. Po povratku u Osijek, otvorio je odvjetničku kancelariju i aktivno sudjelovao u radu kulturnih društava. Postao je član Hrvatske seljačke stranke i bio biran 1935. i 1938. za narodnog zastupnika HSS-a u Narodnoj skupštini.[1]

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine priklanja se ustaškom režimu i provodi uključivanje pristaša HSS-a u ustaški pokret. Imenovan je velikim županom Velike župe Baranja sa sjedištem u Osijeku, a 1943. godine postao je ministar seljačkog gospodarstva u Vladi NDH.

Aktivno je zastupao politiku vjerske konverzije Srba s pravoslavne na katoličku vjeroispovijed, odgovoran je za ratne zločine i genocid počinjen nad Romima, Srbima i Židovima. Nakon rata je u odsutnosti optužen kao ratni zločinac.[2] .

Poslije sloma NDH u svibnju 1945. godine emigrirao je u Italiju, a nastanio se u Argentini pod imenom N. Josifović. Napisao je brojne političke članke, a poslije Pavelićeve smrti 1959. godine, imenovan je, na osonovu Pavelićeve oporuke, njegovim nasljednikom i predsjednikom Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), što je zapisao fra Branko Marić, ali Pavelić zbog pogoršanog zdravstvenog stanja nije mogao potpisati.[3] Na čelu HOP-a ostaje do smrti.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Matković, Hrvoje, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, str. 260.
  2. Volner, Hrvoje, „Odnos Stjepana Hefera prema njemačkoj manjini u Slavoniji od sredine tridesetih godina prošlog stoljeća do 1943. godine“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 52 (2020), br. 2: 181n; Leček, Suzana, „Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području“ (1924. – 1941.). Scrinia Slavonica 8 (2008): 189-191, 237.
  3. Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 154.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Stjepan Hefer koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.