Prijeđi na sadržaj

Steve Fuller (sociolog)

Izvor: Wikipedija

Steve William Fuller (rođena 12. srpnja 1959.) je Američki filozof i sociolog koji se bavi istraživanjima na području znanosti i tehnologije. Objavljivao je radove  iz području socijalne epistemologije, akademske sloboda, te o subjektima inteligentnog dizajna i transhumanizma.

Biografija

[uredi | uredi kôd]

Fuller je završio srednju školu Regis u Manhattanu.[1] Poznat kao John Jay stipendist na sveučilištu Columbia, diplomirao je povijesti i sociologije, te mu je dodijeljeno priznanje suma cum laude 1979. Također mu je dodijeljeno priznanje Kellett Fellowship za vrijeme studiranja na Clare collegeu na Cambridgeu, gdje je magistrirao povijest i filozofiju 1981. Isto područje doktorirao je na Sveučilištu Pittsburgh 1985. gdje je studirao zajedno s Andrewom Mellonom. Fuller je u svojoj doktorskoj disertaciji "Bounded Rationality in Law and Science", istraživao implikacije gledišta Herberta A. Simona na političku teoriju i filozofiju znanosti.

Fuller je radio kao asistent i izvanredni profesora na Sveučilištu Colorado, Virginia i na Sveučilištu u Pittsburghu. Godine 1994. postao je voditelj katedre za sociologiju i socijalnu politiku na Sveučilištu Durham u Engleskoj. Od 1999. godine radi na Sveučilištu Warwick u Engleskoj. U srpnju 2007, Fulleru je dodijeljeno priznanje D. Litt. od strane Sveučilišta Warwick za "objavljeni rad ili članak koji pokazuju visoku razinu originalniosti rada što predstavlja značajan doprinos subjektu".[2] Od 2008 g. Fuller je predsjednik odsjeka za sociologiju Britanske Udruge za promicanje znanosti. U sklopu toga, on je organizirao predstavu "Lincoln i Darwin—uživo samo na jednu noć!", na godišnjem BA festivalu znanosti u Liverpoolu.[3] 

Fuller je bio gostujući profesor u Danskoj, Njemačkoj, Izraelu, Japanu, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj (gdje je radio kao profesor na Sveučilištu Gothenburg, 1995. godine) i u SAD-u (Sveučilište ULCA).[4]

2010. godine, Fuller je postao viši znanstveni suradnik Centra za istraživanje na Sveučilištu North Texas. U 2011. godini Sveučilište Warwick imenovao ga je voditeljem Auguste Comte u području socijalne epistemologije.[5] 2011. g., Fuller je postao suradnik Britanske Akademije društvenih znanosti.[6] U 2012. godini imenovan je počasnim profesorom na Dalian university of technology u Kini.[7] 2012. godine postao je članom Europske Akademije znanosti i umjetnosti u odjelu humanistčke znanosti.[8]

Posao

[uredi | uredi kôd]

Fuller se vrlo često povezuje sa društvenom epistemologijom kao interdisciplinarnim istraživačkim programom. Društvena epistemologija je normativna disciplina koja se bavi proučavanjem filozofskih problema znanja koristeći povijest i društvene znanosti kao alate. Fuller je osnovao časopis (1987)[9] i napisao knjigu (1988)[10][11] o društvenoj epistemologiji. Najpoznatija značajka Fullerovog pristupa koja je već prisutna u njegovoj knjizi iz 1988, je da on odbacuje skepticizam iz ruke Kartezijevog problema

Uz 21 knjigu, Fuller je napisao 65 poglavlja knjiga, 155 akademskih članaka i još mnogo manjih dijela. Održao je mnogo otvorenih predavanja i govora brojnoj akademskoj i neakademskoj zajednici širom svijeta, te dao više od 100 medijskih intervjua. Njegova dijela su prevedena na petnaest jezika. 23 akademska simpozija objavljena su na njegovom radu. Preselio se u Ujedinjeno Kraljevstvo 1994. g., te iste godine organizirao je konferenciju u Durhmanu na temu ''Znanstveno društvena stajališta''.[4]

Nakon što se preselio u Ujedinjeno Kraljevstvo, Fuller se sve više počeo orijentirati prema javnom intelektualnom izražavanju, uključujući televiziju, radio i internet, koje on interpretira kao prirodan rezultat njegove verzije društvene epistemologije. Dvije njegove knjiga su prepoznate u tom smislu. Kuhn vs. Popper  je knjiga koja je proglašena knjigom mjeseca u veljači 2005. g. u Američkom časopisu masovne cirkulacije, Popular Science.[12] Međutim, Rupert Read je napisao: ''Nisam morao čitati knjigu daleko kako bih zaključio da je bezvrijedna. ... Ukratko: ova knjiga nudi samo crtanu opoziciju lažnog ''Poppera'' lažnom ''Khnu''.[13] Fuller je odgovorio skovajući rijeć ''Kuhnenstein'' (Kuhn + Wittgenstein) kako bi obuhvatio Readovo gledište o Kuhnu, koje Fuller naziva ''plodom Readove mašte i mašte drugih''.[14] Knjiga The Intellectual je proglašena knjigom 2005. godine od strane UK liberalno-lijevog magazina, New Statesman. On povremeno piše za rubriku koja je u sklopu projekta Sindikat, koji je povezan s George Soros' Otvorenim društvenim projektom, koji se pojavljuje na nekoliko jezika u novinama diljem cijelog svijeta.[15] 2006. godine održao je tečaj o epistemologiji novinarstva na međunarodnoj ljetnoj školi na  Sveučilištu Lund u Švicarskoj.[16]

Akademska sloboda

[uredi | uredi kôd]

Fuller vjeruje (po uzoru na ono što on smatra Njemačkim modelom) da se akademska sloboda odnosi samo na slobodu akademika, ali da ne uključuje i slobodu govora.[17] To uključuje pravo na ''počinjenje opravdanog prekršaja'' ako je razlog prekršaja opravdan i ako su dokazi primjereni akademskoj struci.[18] Smatra da je važno da akademici mogu izraziti intelektualna mišljenja za daljnju raspravu koja može rezultirati napretkom. Također tvrdi da studenti imaju jednako pravo na akademsku slobodu.[19]

Inteligentni dizajn

[uredi | uredi kôd]

Fuller je više puta, svojim izjavama podržavao inteligentni dizajn (ID), i autor je dvije knjige na ovu temu. Godine 2005, u slučaju Kitzmiller v. Dover Area School Distict, svjedočio je u ime lokalnog školskog sustava u Sjedinjenim Državama koji je zahtijevao nastavu inteligentnog dizajna. Odluka Okružnog suda SAD-a je da je inteligentni dizajn oblik kreacionizma i da je njegovo uključivanje u nastavni plan i program narušavalo zabranu ustanova SAD-a o stvaranju religije. U odluci suda je više puta navedeno Fullerovo svjedočenje kako bi se potkopao položaj školskog sustav. Neki od Fullerovih kritičara iz  Zajednice za znanost i tehnologiju opisuju njegovo sudjelovanje na suđenju kao ''naivno'' i sugeriraju da je na tom području potreban daljnji razvoj prije nego što se pravna zajednica počne konstruktivno baviti tim područjem znanosti.[20][21]

Fuller je rekao da on ne podržava inteligenti dizajn ali da smatra da bi trebala biti ''poštena utrka'' za taj novac. [22] U knjizi Dissent over Descent, piše kako je religija općenito motivirajući utjecaj u znanstvenim pothvatima i vjeruje da je razlika između znanosti i religije više institucionalna nego intelektualna.[23][24] Kritičari smatraju da je njegov pogled na znanost postmodernistički, dok ga s druge strane povezuju sa društvenim konstruktivizmom.[25][26]

21. veljače, 2007. g., Fuller je vodio raspravu sa Lewisom Wolpertom na Royal Hollowayu, Sveučilište u Londonu o tome dali inteligentni dizajn treba imati status znanstvene teorije. Fuller se složio s prijedlogom, te on podržava primjenu inteligentnog dizajna, što je vidljivo u udžbeniku Discovery Institute: Explore Evolution: The Arguments For and Against Neo-Darwinism (2007).[27]

Nakon što je 2008.g. nastao film: Expelled: No Intelligence Allowed, Fuller je dao intervju:[28]

If you take seriously that evolution has to do with the transition of life forms, and that life and death are just natural processes, then one gets to be liberal about abortion and euthanasia. All of those kinds of ideas seem to me follow very naturally from a Darwinian perspective – a deprivileging of human beings, basically. And I think people who want to endorse Darwinism have to take this kind of viewpoint very seriously.

Fuller otvoreno govori o tome kako se nekima ljudima ne sviđa takav pristup ili jednostavno prihvaćaju ''dizajn prirode'' ili smatraju da su ljudska bića stvorena ''na sliku Božju'', no ova stajališta ih koče u napretku i razvoju.[29]

Transhumanizam

[uredi | uredi kôd]

Much of his work focuses on questions around technological enhancements and how they can improve the capacities of human beings.[30] Fuller argues that the pursuit for enhancements is based on a need ″to create some distance between ourselves and the other animals.″[31] For Fuller, transhumanism offers humanity the prospect "to re-engineer the human body to enable us to live longer so as to work and play harder."[32]

Glavna djela

[uredi | uredi kôd]

Science Vs Religion?

[uredi | uredi kôd]

2007.g., Fuller je napisao knjigu Science Vs Religion?: Intelligent Design and the Problem of Evolution. Između uvodnog i zaključnog poglavlja se nalaze poglavlja koja govore o povjesnoj povezanosti religije i znanosti, tezi da je osnova suvremene znanosti nastojanje čovječansta da nadmaši boga, Fullerovim vjerovanjima da se inteligenti dizajn po složenosti razlikuje od ''drugih oblika stvaralaštva'', pravnim problemima i budućnosti "Darvinizma".[33]

Profesor matematike na Sveučilištu Rutgers, Norman Levitt je napisao u osvrtu: ''istinski loš rad, ispunjen pogreškama sa znanstvenog, povijesnog, pa čak i teološkog gledišta''.[34] Levitt je postavio sljedeća pitanja:

  • Fullerovo prihvaćanje osobnog gledišta Williama Dembskog o složenosti i nesumičnosti, i njegov neuspjeh dolaska do značajnih rezultata na ovom području, te oštro kritiziranje Dembskovih tvrdnji;
  • Fullerovo podcjenjivanje evolucijske biologije, bez primjene ''ozbiljnih analiza metoda rada i logičke strukture same bilogije'' ;
  •  Fullerova pogrešna iznošenja religijskih uvjerenja Isaaca Newtona u nastojanju suprotstavljanja Newtonovim pogledima;

Levitt zakljućuje da Fullerovi pogledi proizlaze iz njegovog ''neprijateljskog stava prema znanosti kao takve i kongitivnom autoritetu koji još uvijek prožima akademski život izvan domene znanstvenog fakulteta''[35] Fuller je kasnije odgovrio na prethodno navedene točke preispitivajući Levittovo razumijevanje teorije inteligentnog dizajna što prikazuje njegovu ukorijenjenost u povijest znanosti. Fuller također tvrdi da je Levitt pogrešno citirao jedan od triju odlomaka knjige, shvativši ga suprotno od originalnig znaćenja. Levitt je zatim opširno odgovorio Fulleru zaključivši da ''Fullerovo nerazumijevanje politike koja generira i održava pokret inteligentnog dizajna je toliko potpuna da čini jedinstvenu patologiju za sebe.''[36] Fuller je bio duže vrijeme visoko kritiziran u pogledu znanosti od strane njegovih protivnika u Znanstvenom Ratu, uključujući i Levitta još od 1994. godine.[37][38]

Sahotra Sarkar, profesor fizike[39] i integrativni biolog[40] na Sveučilištu Texas u Austinu je također kritizirao Fullerovu knjigu za predstavljanje ''analiza intelektulanih sporova o suvremenom stvaralaštvu ineligentnog dizajna koje su neutemeljene''.[41] Sarkar dalje navodi da knjiga ima idiosinkrazivno tumačenje povijesti filozofije, što se odnosi na Kanta, i logički pozitivizam; ograničeno shvaćanje povijesti znanosti, uključuje stvaranje tvrdnji o Newtonu, Cuvieru, Agassizu, Lamarcku, Mendeelu, Pearsonu i Galtonu ''raspravljanje o neutralizmu koje je kreirano od strane inteligentnog dizajna'' s ''nadnaravnim opažanjima koja ukazuju na jednakost nesvjesnog rada... Philip Johnson''; i druge znanstvene pogreške.

Dissent Over Descent

[uredi | uredi kôd]

2008. godine objavljena je Fullerova knjiga o polemikama inteligentnog dizajna: Dissent Over Descent: Intelligent Desing's Challenge to Darwinism. Steven Pool je rekao o knjizi sljedeće: knjiga je poput parade ljudi koji su nesposobni razmišljati, te kao da se tvrdi da se evolucija slaže s astrologijom oko ''djelovanja na daljinu'', istaknuvši da je udaljenost vremenska, a ne prostorna. Zbog radova poput ovih, filozofska znanost je na lošem glasu. [42] Michael Ruse, filozof na Sveučilištu Florida State napisao je članak za novime Science da je Fullerova knjiga "u potpunosti loša. U svakom slučaju, Fuller piše svoja djela s velikim nerazumijevanjem – nešto sam pisao o pravilu genetskog pomaka u Sewall Wrightovoj teoriji uravnotežene ravnoteže. Djeluje po uzoru na Charlesa Darwina koji uvijek pronalazi razlog, što on naziva – praćenje svog mentora kao što je to radio i William Whewell (koji se referencira na Newtona) – što on naziva pravim razlogom ili vera causa. Darwin, koji je povjesničar, filozof znanosti, te poznati biolog smatra da je uspio u tome..."[43] Prema osvrtu umirovljenog profesora teologije, Keitha Warda u Times Higher Education Supplement, knjiga je nagrađena za iznošenje predviđanja informacija i provokativne interpretacije, ali je i kritiziran zbog navođenja netočnih informacija, te pogrešnog interpretiranja informacija.[44]

A. C. Grayling u New Humanist, navodi da knjiga sadrži "trag neznanja i povijesne kratkovidnosti".[45] Kao odgovor, Fuller je napisao ''da Graylingovo shvaćanje povijesti znanosti nadilazi standardne okvire shvaćanja, razumio bi da trenutna razina znanstvenih postignuća bez njih nikad nebi bila postignuta, i ono najvažnije, kada mi nebi težili većim postignućima, naše shvaćanje stvarnosti temeljilo bi se na objašnjenjima koja se zasnivaju na vjerojatnosti, a koja bi dominirala na rješenjima zasnovanim na inteligentnom dizajnu."[46] Na to je Garyling napisao: "Steve Fuller gunđa, kao što to čine svi autori knjiga čije su knjige kritizirane, i takve knjige ne pročitam do kraja."

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Fuller, Steve. 2002. Social epistemology. 2nd izdanje. Indiana University Press. Bloomington.
  • Fuller, Steve. 1989. The cognitive turn: sociological and psychological perspectives on science. Springer. Dordrecht, Netherlands.
  • Fuller, Steve. 1993. Philosophy of science and its discontents. 2nd izdanje. Guilford Press. New York.
  • Fuller, Steve. 2004. Philosophy, rhetoric, and the end of knowledge a new beginning for science and technology studies. 2nd izdanje. Lawrence Erlbaum Associates. Mahwah, New Jersey.
  • Fuller, Steve. 1997. Science. Open University Press / University of Minnesota Press. Milton Keynes, UK / Minneapolis US.
  • Fuller, Steve. 2000. The governance of science: ideology and the future of the open society. Open University Press. Buckingham Philadelphia.
  • Fuller, Steve. 2000. Thomas Kuhn: a philosophical history for our times. University of Chicago Press. Chicago.
  • Fuller, Steve. 2002. Knowledge management foundations. KMCI Press Butterworth-Heinemann. Hartland Four Corners, Vermont Boston.
  • Fuller, Steve. 2004. Kuhn vs. Popper: the struggle for the soul of science. Icon Books / Columbia University Press. Thriplow, UK / New York, US. ISBN 97802311342869780231134286
  • Fuller, Steve. 2005. The intellectual. Icon Books. Thriplow, UK.
  • Fuller, Steve. 2006. The philosophy of science and technology studies. Routledge. New York.
  • Fuller, Steve. 2006. The new sociological imagination. SAGE. London Thousand Oaks, California.
  • Fuller, Steve. 2007. The knowledge book key concepts in philosophy, science, and culture. Acumen / McGill-Queens University Press. Stocksfield England / Canada.
  • Fuller, Steve. 2007. New frontiers in science and technology. Polity. Cambridge, UK Malden, Massachusetts.
  • Fuller, Steve. 2007. Science vs. religion?: intelligent design and the problem of evolution. Polity. Cambridge.
  • Fuller, Steve. 2008. Dissent over descent: intelligent design's challenge to Darwinism. Icon. Thriplow, Cambridgeshire.
  • Fuller, Steve. 2009. The sociology of intellectual life: the career of the mind in and around the academy. SAGE. Los Angeles London.
  • Fuller, Steve. 2010. Science. Acumen. Durham U.K.
  • Fuller, Steve. 2011. Humanity 2.0: what it means to be human past, present and future. Palgrave Macmillan. Houndmills, Basingstoke, Hampshire New York.
  • Fuller, Steve. 2013. Preparing for life in humanity 2.0. Palgrave Macmillan. Basingstoke.
  • Fuller, Steve. 2014. The proactionary imperative: a foundation for transhumanism. Palgrave Macmillan. Basingstoke, UK New York.
  • Fuller, Steve. 2015. Knowledge: the philosophical quest in history. Routledge. London New York.

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Fuller, Steve. 1992. Social epistemology and the research agenda of science studies. Pickering, Andrew (ur.). Science as practice and culture. University of Chicago Press. Chicago. str. 390–428. ISBN 9780226668017. Navedeno je više parametara |ISBN= i |isbn= (pomoć)
  • Fuller, Steve. 1996. Does science put an end to history, or history to science? Or, why being pro-science is harder than you think. Ross, Andrew (ur.). Science wars. Duke University Press. Durham, North Carolina. str. 29–60. ISBN 9780822318712. Navedeno je više parametara |ISBN= i |isbn= (pomoć)

Novinski članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Fuller, Steve. 2007. Science vs. Religion? Intelligent Design and the Problem of Evolution. Polity Press. str. 9. ISBN 9780745673493. Pristupljeno 4. kolovoza 2014.
  2. ↑ Higher Doctorates for Warwick People, University of Warwick
  3. ↑ On stage, On the Origin ... author endures a dramatic trial of faith. Times Higher Education. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  4. ↑ a b curriculum vitae. .warwick.ac.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2012. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  5. ↑ Professor Steve Fuller appointed to Auguste Comte Chair in Social Epistemology. .warwick.ac.uk. 26. lipnja 2012. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  6. ↑ Academy of Social Sciences appoints three Warwick Academicians. .warwick.ac.uk. 26. lipnja 2012. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  7. ↑ (in Chinese)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2012. (Wayback Machine). News.dlut.edu.cn (24 May 2012). Retrieved on 14 May 2016.
  8. ↑ European Academy of Sciences and Arts. Euro-acad.eu. Retrieved on 14 May 2016.
  9. ↑ http://www.tandfonline.com/action/journalInformation?show=editorialBoard&journalCode=tsep20#.VJ6H3V4gMA
  10. ↑ Fuller, Steve. 1993. Philosophy, Rhetoric, and the end of knowledge. The University of Wisconsin Press. str. xii
  11. ↑ [1]
  12. ↑ Mone, Gregory. 13. srpnja 1965. (Not Quite a) Rumble in the Theoretical Jungle | Popular Science. Popsci.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2012. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  13. ↑ Read, Rupert. Rujan 2005. Book review: How and how not to write on a "legendary" philosopher. Philosophy of the Social Sciences. 35 (1): 369–387. doi:10.1177/0048393105279925
  14. ↑ Fuller, Steve. Prosinac 2005. Kuhnenstein: or, the importance of being read. Philosophy of the Social Sciences. 35 (4): 480–498. doi:10.1177/0048393105280868
  15. ↑ Project Syndicate. Project Syndicate. Retrieved on 14 May 2016.
  16. ↑ The Epistemology of Journalism Course Description  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2006. (Wayback Machine), University of Lund
  17. ↑ Fuller, Steve; Haworth, Alan. 2007. Academic freedom. The Philosophers' Magazine. 38 (2): 72–77. doi:10.5840/tpm20073864 Debating the "statement of academic freedom" made by Academics for Academic Freedom (AFAF).
  18. ↑ Jackson, Nick. 5. srpnja 2007. Against the grain: It is an academic's right to cause 'reasoned' offence. The Independent. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 29. svibnja 2018.
  19. ↑ A clear and present danger. Times Higher Education. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  20. ↑ Lynch, Michael. Prosinac 2006. From Ruse to Farce. Social Studies of Science. 36 (6): 819–826. doi:10.1177/0306312706067897
  21. ↑ Edmond, Gary; Mercer, David. Prosinac 2006. Anti-social epistemologies. Social Studies of Science. 36 (6): 843–853. doi:10.1177/0306312706067900
  22. ↑ Corbyn, Zoe. 1. veljače 2006. Steve Fuller: Designer trouble. The Guardian. London.
  23. ↑ Fuller, Steve. 2007. Dissent Over Descent. Icon. str. 8–9. ISBN 9781840468045
  24. ↑ Schools for the Enlightenment or epiphany?: Steve Fuller, The Times Higher Education Supplement, 25 December 2005
  25. ↑ Brief for Amicus Curiae, Scipolicy Journal of Science and Health Policy  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2007. (Wayback Machine), Kitzmiller v. Dover Area School District
  26. ↑ Steve Fuller and The Hidden Agenda of Social Constructivism, Norman Levitt, Talk Reason
  27. ↑ Endorsements, Explore Evolution website
  28. ↑ Expelled: No Intelligence Allowed (2008 film). Rocky Mountain Pictures. Directed by Nathan Frankowski.
  29. ↑ "Why some people like the idea of design in nature and others don't". Preuzeto 19. travnja 2015..
  30. ↑ Steve Fuller  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2017. (Wayback Machine). Ieet.org. Retrieved on 14 May 2016.
  31. ↑ Holmes, Kevin. 29. rujna 2011. Talking to the future humans – Steve Fuller. Vice Media. Pristupljeno 15. veljače 2015.
  32. ↑ Fuller, Steve. 2011. Humanity 2.0. Palgrave Macmillan. str. 242. ISBN 9780230233423
  33. ↑ Review of Science Vs Religion?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2011. (Wayback Machine), Sahotra Sarkar, Notre Dame Philosophical Reviews, 7 August 2008
  34. ↑ Levitt, Norman. 19. prosinca 2007. Norman Levitt Deconstructs Steve Fuller's Postmodernist Critique of Evolution. Skeptic (U.S. magazine). Pristupljeno 10. listopada 2008.
  35. ↑ The Painful Elaboration of the Fatuous, Norman Levitt, eSkeptic, Skeptic magazine
  36. ↑ Norman Levitt Responds to Steve Fuller E-Skeptic, 23 January 2008
  37. ↑ In Snow's shoes. THES. 11. studenoga 1994. Pristupljeno 1. rujna 2012.
  38. ↑ Can Science Studies be Spoken in a Civil Tongue?, S Fuller, Social Studies of Science, 1994
  39. ↑ Sahotra Sarkar  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2005. (Wayback Machine), Department of Philosophy, University of Texas
  40. ↑ Faculty, Section of Integrative Biology, University of Texas
  41. ↑ Levitt, Norman. 7. kolovoza 2008. Science v. Religion? Intelligent Design and the Problem of Evolution. Philosophical Reviews. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2018.
  42. ↑ Poole, Steven. 12. srpnja 2008. Trivial pursuits Steve Fuller's Dissent Over Descent: Intelligent Design's Challenge to Darwinism. The Guardian. Pristupljeno 10. listopada 2008.
  43. ↑ Ruse, Michael. 3. listopada 2008. A Challenge Standing on Shaky Clay (PDF). Science. Pristupljeno 10. listopada 2008.
  44. ↑ The book of the week: Dissent over Descent, Times Higher Education Supplement, 24 July 2008
  45. ↑ Grayling, A.C. Rujan 2008. Origin of the specious. New Humanist. Pristupljeno 10. listopada 2008.
  46. ↑ Fuller, Steve. Rujan 2008. Against the faith. New Humanist. Pristupljeno 10. listopada 2008.

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Steve_Fuller_(sociolog)&oldid=7035558"