Prijeđi na sadržaj

Stabilizacijske snage u Bosni i Hercegovini

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "vojna postrojba".
(Primjeri uporabe predloška)
Logotip SFOR-a
AH-64A 501. zrakoplovne brigade u operaciji Joint Guard u BiH, 1998.

Stabilizacijske snage (eng. Stabilisation Force, SFOR) bile su međunarodne mirovne snage pod vodstvom NATO-a raspoređene u Bosni i Hercegovini nakon rata. Iako je SFOR vodio NATO, nekoliko zemalja koje nisu članice NATO-a sudjelovalo je sa svojim postrojbama. U prosincu 2004. godine, SFOR JE zamijenjen novom misijom naziva EUFOR Althea.

Misija

[uredi | uredi kôd]

Navedena misija SFOR-a bila je "odvratiti neprijateljstva i stabilizirati mir, doprinijeti sigurnom okruženju pružanjem stalne vojne nazočnosti u Zoni odgovornosti (eng. Area Of Responsibility, AOR), ciljati i koordinirati podršku SFOR-a ključnim područjima uključujući primarne civilne provedbene organizacije, i napredak prema trajnoj konsolidaciji mira, bez daljnje potrebe za snagama pod vodstvom NATO-a u Bosni i Hercegovini".[1]

Ustroj i povijest

[uredi | uredi kôd]

SFOR je osnovan Rezolucijom 1088 Vijeća sigurnosti 12. prosinca 1996. godine. Naslijedio je mnogo veće Provedbene snage IFOR koje su raspoređene u Bosnu i Hercegovinu 20. prosinca 1995. s jednogodišnjim mandatom. Zapovjednici SFOR-a, od kojih je svaki služio jednogodišnji mandat, bili su general William W. Croch, general Eric Shinseki, general Montgomery Meigs, general-pukovnik Ronald Adams, general-pukovnik Michael Dodson, general-pukovnik John B. Sylvester, por. General William E. Ward, general bojnik Virgil Packett i brigadni general Steven P. Schook.

SFOR je djelovao kao potpora NATO operaciji Joint Guard i Operation Joint Forge .

Broj postrojbi smanjen je na otprilike 12 000 do kraja 2002. i na približno 7 000 do kraja 2004. Tijekom summita NATO-a u Istanbulu 2004. najavljen je kraj misije SFOR-a.

Zamijenjen je EUFOR-om Althea Europske unije, 2. prosinca 2004. u NATO stožeru, u bazi Butmir, Sarajevo, BiH. Operaciju Joint Forge naslijedila je operacija EU Althea.

SFOR je bio podijeljen u tri zone djelovanja:

  • Mostar MND(S) – talijanski, francuski, njemački, španjolski
  • Banja Luka MND(W) – američki, britanski, kanadski, češki, nizozemski. Britanski kodni naziv za njihove aktivnosti u IFOR-u bio je Operation Resolute, a SFOR je bio Operation Lodestar (do lipnja 1998.) i Operation Palatine (od lipnja 1998.). Kanadska misija nazvana je Operacija Palladium (1996. do 2004.).
  • Tuzla MND(N) – američki, turski, poljski, ruski, norveški, švedski, danski, finski.

(Neke jedinice imale su trupe stacionirane izvan dodijeljene zone)

Tri AO-a bile su poznate pod zajedničkim nazivom Multinacionalne divizije do kraja 2002. godine, kada su smanjene u opsegu na Multinacionalne brigade.

SFOR je djelovao prema pravilima angažiranja za nametanje mira, a ne za održavanje mira. Na primjer, odobreno je 1997. da se neutraliziraju objekti srpske radio-televizije.[2] Tijekom svog mandata SFOR je uhitio 29 osoba koje su bile optužene za ratne zločine. Uhićeni su prebačeni u Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Nizozemskoj.

Pripadnici američkih snaga koji su služili u SFOR-u nagrađeni su medaljom za ekspediciju oružanih snaga i medaljom NATO-a.

SFOR je djelovao u sklopu Operacija Zajednička straža i Operacija Zajednička kovačnica. Kako je vrijeme odmicalo, broj vojnika dodijeljenih SFOR-u je opadao. Dana 2. prosinca 2004. SFOR se raspustio, a njegove su funkcije preuzele vojne postrojbe iz Europske unije organizirane kao Snage Europske unije (EUFOR).

Zračne operacije

[uredi | uredi kôd]

Nekoliko uzastopnih zračnih operacija poduprlo je stabilizacijske napore.[3]

Države

[uredi | uredi kôd]
Države koje su sudjelovale u SFOR-u

SFOR je sudjelovao u operaciji Zajednička straža (21. prosinca 1996. – 19. lipnja 1998.) i operaciji Zajednička kovačnica (20. lipnja 1998. – 2. prosinca 2004.). Države NATO-a koje su davale vojnike uključivale su:

Države koje nisu članice NATO-a dale su trupe uključujući:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. SFOR MISSION. NATO. SFOR HQ Sarajevo. 14. siječnja 2003. Pristupljeno 27. studenoga 2012.
  2. Physical Attack Information Operations in Bosnia. Airpower.maxwell.af.mil. 20. veljače 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2006. Pristupljeno 10. kolovoza 2014.
  3. Wrage, Stephen; Cooper, Scott. 14. ožujka 2019. No Fly Zones and International Security: Politics and Strategy. Routledge. ISBN 9781317087182. Pristupljeno 22. travnja 2020.

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]