Spomenici i znamenitosti u Širokom Brijegu
Kočerinska ploča koja datira iz 1404. godine pravi je dokument o postojanju kršćanstva na ovim prostorima. To je grobni natpis Vignja Miloševića koji je pisan bosančicom tj. hrvatskom ćirilicom i to čistom ikavicom.
Podrobniji članak o temi: Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom BrijeguBudući da je Sveta Stolica dekretom odobrila njegov osnutak 6. veljače 1844. Mjesto za samostan kupljeno je 1845. godine. Gradnju je odobrio sultan Abdul-Medžid fermanom (6. veljače 1844. godine), hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović bujruntijom (5. siječnja 1846. godine) i mostarski kadija muraselom (13. siječnja 1846. godine) Biskup fra Rafo Barišić položio je temeljni kamen 23. srpnja 1846. godine. Zapadno krilo samostana useljeno je 1848. godine, nakon čega je nastavljeno s radom na južnom i istočnom krilu, koja su 1860. dovršena. Godine 1861. izgrađena je kuhinja u produžetku istočnog krila.
Zanimljiva je natpisna ploča koja je bila postavljena nad ulazom u samostan i koja je u cijelosti otučena od strane partizana nakon što su opustošili Široki Brijeg, nakon njegovog pada 7. veljače 1945. godine, a sam natpis je glasio:
ODCIPLJENI. OD BOSNE BREZ. KRUHA. I. KROVA BOGATI. SAMO. NADOM. U BOGA OVI. SAMOSTAN. SA. CRKVOM IZ TEMELJA. DNE. 23. SRPNJA. 1846. POD. OKRILJEM. UZNEŠENJA. GOSPINA NA. NEBO. FRANJEVCI. HERCEGOVAČKI PODIGOŠE.
U zidu katoličkog župnog dvora u Kočerinu nalazi se stećak Vignja Miloševića prenesen s Kočerinskog polja. Stećak je zazidan u zid iz razloga da ne završi u nekom od muzeja u Sarajevu. Natpis na stećku glasi:
- "Va ime oca i sina i svetog duha, amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i z Bosnom. I na Ugre poje Ostoja. To vrime mene, Vignja, dojde končina. I legoh na svome plemenitom pod Kočerinom. I molju vas ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako sam ja.“
Ispred zgrade općine Široki Brijeg, a u povodu četvrte obljetnice smrti, 2003. godine, podignut je spomenik Prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Spomenik je izrađen u bronci i visok je 3,2 metra.[1] Autor spomenika je Kažimir Hraste.
U središtu Širokog Brijega, 31. svibnja 2008. godine otkriven je spomenik Gojku Šušku ministru obrane Republike Hrvatske.[1] Autor spomenika je Kuzma Kovačić.
Na blagdan Velike Gospe 1998. godine blagoslovljen je kip fra Didaka Buntića. Spomenik je visine 4,53 metra.[1] Rad je akademskog kipara Krune Bošnjaka.[2]
Spomenik svim poginulim u II. svjetskom i Domovinskom ratu u općini Široki Brijeg podignut je 2000. godine. kameni križ visine pet i širine tri metra nalazi se u središtu Širokog Brijega. U kamenu je uklesano "Krv svetih hrvatskih sinova Širokog Brijega. Krikom stoljeća k nebu slobodu Hrvatskoj vapi" .[1]
U dvorištu obnovljene pučke škole u Rasnu, godine 2001., u prigodi njezine stote obljetnice, postavljen je kip hrvatskog književnika Ivana Sopte. Odljevak kipa u bronci, naravne visine, rad je akademskoga kipara Stjepana Skoke.[1]
U Buhovu je 1999. godine podignut spomenik žrtvama II. svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata ukupno 66 žrtava. Središnji znak na spomeniku je slovo V (Victoria, pobjeda), a u njemu je ugrađen hrvatski grb, s tim je da je gornji desni dio u zemljopisnim granicama Bosne i Hercegovine isječen.[1]
Na blagdan Svetog Ante 2008. godine je otkriven spomenik i ploča sa 140 imena poginulih iz prvog, drugog i Domovinskog rata i poraća sela Uzarići autora akademskog grafičara Josipa Primorca.[1]
Spomenik poginulim u II. svjetskom i Domovinskom ratu podignut je 2001. godine u Donjem Gracu. Na njemu su uklesana imena 44 gradačkih mučenika. Spomen obilježje sastoji se od pravokutnog postolja, a iz otvorenog križa, ruke kamene uperene nebu kao da se mole Bogu za pokoj mrtvima žudeći slobodu i mir svom hrvatskom narodu.[1]
Izbičani su 1998. godine podigli spomenik za 68 žrtava II. svjetskog rata i 11 žrtava Domovinskog rata. Iz kružnog temelja spomenika izrasta okomica jednog stupa i dva kamena krila koji simboliziraju uzlet u vječnost. Među njima je uglavljen hrvatski pleter s grbom, a iznad je sedam križeva, koji kao cjelina podsjećaju na trn (simbol Isusove patnje).[1]
Spomenik poginulim hrvatskim vitezovima iz II. svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata u Ljutom Docu se sastoji od 15 kamenih granitnih ploča, a na svakoj ploči je fotografija i ime i prezime hrvatskog bojovnika. Uz mramorne ploče se nalazi i mramorni stup s ispisanih 166 imena poginulih u II svjetskom ratu. Spomenik je podignut 1998. godine.[1]
Mještani Jara su 1996. godine podignuli spomenik za 115 poginulih u II. svjetskom ratu i 14 poginulih u Domovinskom ratu. Na spomeniku dominiraju tri mramorna stupa, nedovršena kao i životi onih čija su imena ispisana na tim stupovima. Iz postolja se izdiže i kameni križ visine 2,35 metara.[1]
Spomenik svim poginulim Mokranima u II. svjetskom ratu, poraću i u Domovinskom ratu otkriven je 13. rujna 2008. godine u dvorištu škole. Spomenik simbolizira dvije stranice otvorene knjige ispisane žrtvama sela Mokro. Spomenikom dominira križ-simbol kršćanstva i patnje hrvatskog naroda koji su nosile žrtve, a nerijetko i život dale za njega, a na križu je uklesan hrvatski grb. Na spomeniku su upisana imena ukupno 146 mokarskih žrtava, 142 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća i četiri iz Domovinskog rata.[1]
Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata u Dobrkovićima podignut je 2003. godine. Spomenik simbolizira znamenku broja 3, Sveto trojstvo. Na mramornim pločama uklesana su 44 imena žrtava Drugog svjetskog rata i tri žrtve Domovinskog rata. Spomenik je obložen kamenim pločama i dominira lijepo uređenim prostorom za parkiranje.[1]
Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata u Turčinovićima podignut je 1997. godine u crkvenom dvorištu. Na dvije ploče od crnog mramora uklesana su imena poginulih, 68 žrtava Drugog svjetskog rata i 2 Domovinskog rata, a iznad njih, u središnjoj ploči ugrađen je hrvatski grb i znak križa. Spomenik je visok 2,7 metara.[1]
Na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1991., zaštitnika ovoga sela, otkriven je spomenik hrvatskim žrtvama, što dadoše svoje živote za svoj narod i Domovinu u Drugome svjetskom ratu i poraću. Spomenik na Dužicama podignut je u dvorištu između crkve i groblja. Spomenik predočuje Križni put sa slomljenim a ipak uspravnim rukama. Ispod spomen–ploče s imenima osamdeset i šest stradalih stoji ploča na kojoj je uklesana golubica s maslinovom grančicom koja nosi u kljunu i ovaj natpis[1]:
» Njihova jedina krivica je bila vjernost Bogu i hrvatskom narodu. «U Rasnu 7. travnja 1991. godine podignut je spomenik svim žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća. Vrijedno je istaknuti da je to prvo spomen-obilježje hrvatskim žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća podignut u Herceg-Bosni. Spomenik je podignut na istaknutom mjestu u blizini groblja, između župne crkve i škole, po nacrtu arhitekta Ivana Spajića. Spomen-obilježje ima simbol nedovršenih ljudskih života. To na spomeniku zorno pokazuju kameni stupovi. Na spomen-ploči ucrtano je devedeset imena, 90 rašanjskih žrtava. Ispod spomen-ploče s imenima stradalih stoji ploča s natpisom[1]:
»Braći Rašnjacima koji su svoje živote stavili na oltar hrvatske Domovine naša neizmjerna zahvalnost.«-
Središnji križ -
Srednjovjekovni stećak -
Srednjovjekovni stećak -
Spomenik u Crnču -
Spomenik u Dobriču -
Spomenik u Buhovu -
Spomenik u Donjem Gracu -
Spomenik u Gornjem Gracu -
Spomenik u Knešpolju -
Spomenik Ivanu Sopti u Rasnom -
Spomenik u Uzarićima -
Spomenik u Izbičnu -
Spomenik u Ljutom Docu -
Spomenik u Jarama -
Spomenik u Mokrom -
Spomenik u Dobrkovićima -
Spomenik u Turčinovićima -
Spomenik u Dužicama -
Spomenik u Rasnom -
Spomenik u Trnu -
Kameni cvijet -
Zavjetni križ u talijanskoj utvrdi -
Zavjetni križ-posveta
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2010. Pristupljeno 18. prosinca 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu. Franjevački samostan Široki Brijeg. Široki Brijeg. 2005. str. 141. ISBN 9958-9170-4-1