Prijeđi na sadržaj

Spafarjev

Koordinate: 59°09′43″N 149°03′24″E / 59.162058°N 149.056589°E / 59.162058; 149.056589
Izvor: Wikipedija
Spafarjev
rus. Остров Спарафьева
Otok
Zemljovid poluotoka Antamlan, s otokom Spafarjev dolje desno
Etimologijageneral-major vitez Leontije Spafarjev
Položaj
Koordinate59°09′43″N 149°03′24″E / 59.162058°N 149.056589°E / 59.162058; 149.056589
SmještajMagadanska oblast
Država
ZaljevTaujski zaljev
MoreOhotsko more
OceanTihi ocean
Stanovništvo
Broj stanovnikanenaseljen

Magadanska oblast na zemljovidu Rusije
Spafarjev na zemljovidu Magadanske oblasti
Spafarjev
Spafarjev
Spafarjev na zemljovidu Magadanske oblasti
Zemljovid

Otok Spafarjev, Spafarjev otok ili Spafarjevi otoci (rus. Остров Спарафьева), relativno je veliki dvostruki otok u Ohotskom moru. Ranije je bio poznat kao otok Korovi.[1] Leži 7 km istočno od poluotoka Antamlan (također poznatog kao Hmitevski), najjužnijeg poluotoka koji sa svoje zapadne strane zatvara Taujski zaljev.

Administrativno ovi otoci pripadaju ruskoj Magadanskoj oblasti.

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Otok je dobilo ime po general-majoru vitezu Leontiju Spafarjevu (1765. – 1847.) Ruske carske mornarice. Spafarjev je bio direktor Ruske uprave svjetionika i kartograf Ruskog admiraliteta.[2]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Otoke su često posjećivali američki i francuski kitolovci koji su lovili grenlandske i sive kitove između 1849. i 1885.[3][4][5][6] Talan se zvao Zeleni otok, a Spafarjev Otok magle.[7] Čamci su poslani na obalu da ulove morske ptice,[8] jaja[9] i bobice[10] kao i da traže kitove.[11]

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Spafarjevi otoci sastoje se od dva otoka spojena uskim sprudom, širokim manje od 750 m.

  • Veći, sjeverni "otok", otok Rjabokon, otprilike je trokutastog oblika. Dug je 9 km, a širok najviše 5 km.
  • Sam otok Spafarjev nalazi se na južnom kraju. Otprilike je lopatastog oblika, dug je 7 km, a širok najviše 4,5 km.[12]
  • Otok Talan (Ostrov Talan) ... is a small roundish island, which lies 11 km (6.8 mi) to the north of Spafaryev's northern tip. It is 2 km (1.2 mi) across.[13][14][15]

Flora i fauna

[uredi | uredi kôd]

Velike kolonije morskih ptica gnijezde se na otoku u proljeće i ljeto, uključujući preko milijun ćubastih njorki (Aethia cristatella), nekoliko tisuća ćubastih (Fratercula cirrhata) i žutokljunih tupika (Fratercula corniculata), deseci tisuća troprstih galeba (Rissa tridactyla), i tisuće papigastih (Aethia psittacula) i srebrnastih njorki (Synthliboramphus antiquus). Tankokljuna njorka (Uria aalge) se također gnijezdi na otoku ljeti, a mala njorka (Alle alle) se okuplja na otoku.[16] Veliki štekavci (Haliaeetus pelagicus) love ove ptice.[17]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. United States. (1918). Asiatic Pilot, Volume 1: East coast of Siberia, Sakhalin Island and Chosen. Washington: Hydrographic Office.
  2. L. Spafarieff or SpafaryevArhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2007. (Wayback Machine)
  3. India, of New Bedford, July 13, July 29-September 17, 1849, June 27-August 27, 1850, Old Dartmouth Historical Society (ODHS).
  4. Betsey Williams, of Stonington, August 13, August 20-21, 1853, Nicholson Whaling Collection (NWC).
  5. Florida, of Fairhaven, September 8, 1861, in Williams, H. (1964). One whaling family. Boston, Houghton Mifflin.
  6. Mary and Helen II, of San Francisco, September 18-20, 1885, Kendall Whaling Museum.
  7. India, of New Bedford, August 18, August 29, 1849, ODHS.
  8. India, of New Bedford, June 28, 1850, Spafaryev, July 2, 1850, Talan, ODHS.
  9. India, of New Bedford, July 2, 1850, Talan, ODHS.
  10. India, of New Bedford, September 18, 1849, Spafaryev, ODHS.
  11. Daniel Wood, of New Bedford, August 26-27, 1853, Spafaryev, NWC.
  12. Location
  13. Talan Island. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2007. Pristupljeno 19. ožujka 2024.
  14. Ostrov Talan. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2007. Pristupljeno 19. ožujka 2024.
  15. Talan location
  16. Kondratyev, A. Y., Litvinenko, N. M., Shibaev, Y. V., Vyatkin, P. S., & Kondratyeva, L. F. (2000). "The breeding seabirds of the Russian Far East". Seabirds of the Russian Far East, 37-81.
  17. Utekhina, I., Potapov, E., & McGrady, M. J. (2000). "Diet of the Steller's sea eagle in the northern Sea of Okhotsk". In First Symposium on Steller’s and White-tailed Sea Eagles in East Asia. Tokyo, Japan: Wild Bird Society of Japan (pp. 71-92).

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]