Sovjetska invazija na Mandžuriju
| Sovjetska invazija Mandžurije | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
.jpg) Sovjetski mornari u Port Arturu. | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
.svg){kind=small} Sovjetski Savez.svg){kind=small} Mongolija
|
.svg){kind=small} Japansko Carstvo Mandžukuo Mengjiang
| ||||||
| Postrojbe | |||||||
| Sovjetski savez: 1.577.725 vojnika 5.556 tenkova 3.721 zrakoplova Mongolija: 16.000 vojnika |
Japan: 713.729 vojnika 1.155 tenkova 1.800 zrakoplova Mandžukuo: 170.000-200.000 vojnika Mengjiang: 44.000 vojnika | ||||||
| Gubitci | |||||||
| 9.800 ubijenih, 24.000 ranjenih |
84.000 ubijenih, 800.000 ranjenih | ||||||
Sovjetska invazija Mandžurije ili na zapadu nekad nazivana Operacija kolovoška oluja je počela 9. kolovoza 1945., kada je Sovjetski Savez napao japansku marionetsku državu Mandžukuo. Ovo je bio najveći vojni pohod sovjetsko-japanskog rata i njime su obnovljena neprijateljstva između Sovjetskog Saveza i Japana nakon skoro 6 godina mira. Sovjeti su zauzeli Mandžuriju, Unutarnju Mongoliju i sjever Koreje. Za brzi poraz japanske armije se tvrdi da je značajan čimbenik u japanskoj odluci da se preda i okonča Drugi svjetski rat, s obzirom na to da su Japanci shvatili da su Sovjeti voljni i sposobni izvršiti invaziju na Japanski arhipelag, nakon brzog osvajanja Mandžurije i južnog Sahalina.[1][2][3][4]
1941. godine su se - nastojeći osigurati svoje snage za važnije izazove koje je pred njih stavljao veliki rat koji se razbuktao svijetom - Sovjetski Savez i Japan dogovorili o uzajamnom nenapadanju, te je 13. travnja 1941. godine u Moskvi sklopljen Sovjetsko-Japanski pakt o neutralnosti. Obje strane su se tijekom čitavog II. svjetskog rata pridržavale toga pakta sve do 1945. godine, te se japanska mornarica dosljedno suzdržavala čak i od napadanja brodovlja Sjedinjenih Američkih Država - u vrijeme kada su Japan i SAD bili u ogorčenom ratu - koje je prevozilo ratnu pomoć u Sovjetski Savez. SSSR će započeti vojne aktivnosti protiv Japana tek u kolovozu 1945. godine, nakon što je rat u Europi već bio završio, i nakon što su SAD već bile bacile atomsku bombu na Hirošimu.[5]
Prije toga, Sovjetski Savez je 5. travnja 1945. informirao Japan da razvrgava Sovjetsko-Japanski pakt o neutralnosti iz 1941. godine,[6] u vrijeme kada je - upravo u svrhu pripremanja rata protiv Japana - od veljače 1945. godine bilo provođeno opremanje sovjetske ratne mornarice sa 150 američkih rabljenih ratnih brodova, uz obuku 12.000 sovjetskih mornara u bazi Fort Randall na Aljaski. Dana 8. kolovoza 2022. će sovjetska mornarica pokrenuti ratne operacije protiv Japana u vodama oko Sahalina i na području Kurilskih otoka.[7]
Nakon što je već bila bačena atomska bomba na Hirošimu (6. kolovoza 1945. god.) je Sovjetski Savez je sa snagom od 76 divizija kopnene vojske započeo invaziju Mandžurije; dobro pripremljena operacija je brzo potisnula japanske snage iz tog dijela Kine. Potiskujući japanske snage, Crvena armija je pod svoju okupaciju stavila sjeverne dijelove Koreje; približno današnje područje DNR Koreje.[8]
- ↑ Butow 1954.
- ↑ Frank 2001.
- ↑ Maddox 2007.
- ↑ Hasegawa 2005.
- ↑ "The Other Day of Infamy in 1941", Sean McMeekin, WSJ, 12. travnja 2020.
- ↑ SOVIET-JAPANESE NEUTRALITY AND DENUNCIATION, www.ibiblio.org Pristupljeno 18. kolovoza 2022.
- ↑ "Why Did America Hand 150 Ships Over to Soviet Russia During World War II?", Sebastien Roblin, "The National Interest", 30. siječnja 2020.
- ↑ ""Lightning War" in Manchuria: Soviet Military Analysis of the 145 Far East Campaign", Lilita I. Dzirkals, "Rand Corporation" 1976.
- Butow, Robert Joseph Charles. 1954. Japan's Decision to Surrender. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0460-1
- Frank, Richard B. 2001. Downfall: The End of the Imperial Japanese Empire. Penguin Group (USA) Incorporated. ISBN 978-0-14-100146-3
- Hasegawa, Tsuyoshi. 2005. Racing the Enemy: Stalin, Truman, and the Surrender of Japan. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-03840-0
- Maddox, Robert J. 2007. Hiroshima in History: The Myths of Revisionism. University of Missouri Press. ISBN 978-0-8262-6587-6
| |||||||||||||||||||||||||||||||||