Prijeđi na sadržaj

Sonja Zubović

Izvor: Wikipedija

Sanja Zubović (Zagreb, 1962.) je hrvatska književnica iz Zagreba. Piše poeziju i prozu za odrasle, djecu i mlade.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sonja Zubović rođena je 1962. u Zagrebu. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog P.E.N. Centra i Slavenske akademije za književnost i umjetnost u Bugarskoj.

Pokrenula je velik broj inovativnih programa u kulturi, osmislila je i vodi projekt poticanja čitanja poezije Poezija to go, sudjeluje na svim značajnijim književnim manifestacijama i sajmovima te gostuje na književnim susretima diljem Republike Hrvatske i u inozemstvu. Piše poeziju i prozu za odrasle te za djecu i mlade, a okušala se i u radio drami i tekstovima za glazbu. Djela su joj prevedena na esperanto, slovenski, bugarski, makedonski, slovački, ruski, ukrajinski i talijanski jezik. Dobitnica je više pohvala i priznanja kao i Plakete za doprinos u kulturi grada Jastrebarskog za 2015. te ugledne međunarodne nagrade „Srebrno leteće pero“ za 2022. godinu.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Sol na koži, zbirka pjesama za odrasle, 1997. na esperanto preveo Klaus Dahman
  • autorstvo brojnih tekstova za glazbu te nominacija za Porin 1998. album Kad bi mene pitali
  • radio drama Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, 2000.
  • poezija joj je objavljena u časopisima Quorum, Republika, Poezija
  • Djelo Sol na koži ušlo je u antologiju hrvatskog pjesništva devedesetih Off-line, priređivač Tvrtko Vuković
  • izbor iz poezije (2017.) preveden je na makedonski i bugarski jezik te objavljen nekoliko puta u književnim časopisima.
  • zastupljena u knjizi Kipidin glas ili hrvatsko žensko pjesništvo Sanjina Sorela (studija, Antibarbarus, Zagreb, 2018
  • Kako se gleda abeceda, ilustrirala djeca, 2000. (17. izdanja)
  • Priče poučnice, ilustrirane priče za djecu, 2001.
  • Prodavač vremena, roman za djecu, 2001.
  • Mjesečeve suze, ilustrirala Željka Mezić, 2003.
  • Najljepša stonoga sunčanih vrtova, ilustrirala Željka Mezić, 2003. uvrštena u ICDL, International Childern's Digital Library - međunarodnu digitalnu dječju knjižnicu u Washingtonu
  • Vjetrosvijet, ilustrirala Marina Badurina, 2005.
  • Dobri zmaj Zumi, ilustrirala Andrea Petrlik Huseinović, 2006.
  • Prijazni zmajček Zumi, ilustrirala Andrea Peterlik Huseinović, Ljubljana 2007.
  • Pjesme iz prirode i društva, zbirka pjesama za djecu, 2009.
  • Čudesna kuharica Lize Brljize, ilustrirala Marijana Jelić, 2010.
  • Ježica Vici u šumskoj češljaonici, ilustrirala Petra V. Rundek 2011.
  • Šale i pohvale, pripovijetke za djecu, 2011.
  • Probuđena zvona, roman za mlade, 2012. roman je preveden na bugarski 2014. preveden na makedonski 2016.
  • Neukradivo nebo, zbirka pjesama, 2012.
  • Puž Slavek u polu suncokreta, ilustrirala Marina Badurina, 2013. La heliko Slavek ensulflora kampo, preveden na esperanto i nominiran za najbolju dječju esperantsku knjigu na svijetu za 2015.;
  • Mjesečevi snovi, ilustrirala Marina Badurina 2014.
  • Goli carevi, zbirka pripovijedaka za odrasle, 2015.
  • kratke priče za odrasle kontinuirano objavljuje u časopisima Riječi, Književna Rijeka, Kolo, Republika
  • Roza i Blu upoznaju Zagreb, pripovijetka za djecu, 2015.
  • Nemreš bit pametan, roman za mladež, 2015.
  • Samo se vjetar smiješi, zbirka pjesama za odrasle 2016.
  • Belini brodovi, roman za mladež, 2020.
  • Da, ali to nije sve, roman za mladež 2023.
  • Lisica i Kudrica Mudrica, pripovijetka za djecu, ilustraciije Tena Pezdevšek, izrada lutki i scenografije Paula Palumbo, 2023.
  • Svatko, Netko i Nitko, izabrane pjesme u prijevodu na bugarski, slovački, ruski i ukrajinski jezik; 2024.
  • Ovalno ogledalo, zbirka kratkih priča, 2024.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • Plaketa za doprinos u kulturi Grada Jastrebarsko 2015.
  • Međunarodna nagrada za ukupan stvaralački doprinos "Srebrno leteće pero" za 2022.
  • Međunarodna nagrada "Pjesnička aleja ruža" u spomen na poljsku pjesnikinju Barbaru Yurkovsku Navratovu[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Elvis Sprečić, Dobro je dok god se pitamo što je pjesnik htio reći, Večernji list, objavljeno 21. studenog 2024., pristupljeno 2. siječnja 2025.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.