Sonja Kovačić-Tajčević
Sonja Kovačić-Tajčević (Bošnjaci, 7. studenog 1894. – Rijeka, 3. prosinca 1968.) bila je hrvatska slikarica, poznata po svojem doprinosu modernoj umjetnosti i postkubističkom izrazu. Svojim radom obilježila je hrvatsku likovnu scenu prve polovice 20. stoljeća, istovremeno se ističući kao jedna od prvih akademskih umjetnica u Hrvatskoj.[1]
Sonja je odrastala u obitelji koja je prepoznala i podržala njezin talent. Nakon završetka gimnazije u Zagrebu 1912. godine, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti, gdje su joj mentori bili Bela Čikoš-Sesija i Menci Clement Crnčić. Tijekom studija, razvila je stil obilježen utjecajem hrvatske moderne i münchenskog slikarskog kruga, s naglaskom na tamnije tonalitete.[2]
Nakon diplome 1917. godine, zaposlila se na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je izrađivala crteže za nastavne materijale iz anatomije. Ovo razdoblje oblikovalo je njezinu tehničku preciznost i osjećaj za detalje, što će kasnije postati važan dio njezina slikarskog izraza.[1]
Pariz je bio ključna stanica na njezinu umjetničkom putu. U razdoblju između 1926. i 1934. godine studirala je kod Andréa Lhotea, poznatog kubističkog slikara, čiji su principi strukturiranja oblika i svjetlosti značajno utjecali na njezina djela. Djela iz tog razdoblja, poput Boka na mjesečini (1927.) i Indijka (1928.), objedinjuju kubističku analizu i lirski koloritet. Istodobno je stvarala kompozicije nadahnute Cézanneom, poput mrtvih priroda iz 1927. i 1932. godine. Pariški utjecaji omogućili su joj spajanje međunarodnih umjetničkih smjerova s domaćim motivima.[3]
Sonja Kovačić-Tajčević bila je aktivna sudionica kulturne scene. Izlagala je u Zagrebu, Beogradu, Parizu, Osijeku i drugim europskim centrima. Kao jedna od osnivačica Kluba likovnih umjetnica 1927. godine dala je značajan doprinos afirmaciji žena u umjetnosti. Njezini radovi često su bili dio najvažnijih izložbi moderne umjetnosti, dok su tematski kombinirali tradicionalne motive, poput portreta, mrtvih priroda i aktova, s modernim umjetničkim pristupom. Po povratku u Hrvatsku, nastavila je stvarati, dodatno obogaćujući postkubistički izražaj elementima kolorističkog realizma.[3]
Sonjin stil karakterizirao je geometrijski pristup prelamanju oblika, stvarajući kristalnu strukturu kompozicija. Iako je često birala tradicionalne teme, njezina interpretacija uvijek je nosila pečat inovacije i modernizma. Kao jedna od prvih akademskih umjetnica, otvorila je vrata sljedećim generacijama umjetnica u Hrvatskoj.[2]
Sonjina djela danas se nalaze u zbirkama najvažnijih institucija, poput Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku.[3]
- ↑ a b Štefančić, Klaudio. Sonja Kovačić-Tajčević, Studija ženskog akta, 1934. Nacionalni muzej moderne umjetnosti
- ↑ a b Tomić, Darija. 2009. KOVAČIĆ-TAJČEVIĆ, Sonja. Hrvatski biografski leksikon
- ↑ a b c Vujanović, Barbara. 24. rujna 2009. Poetski kubizam. Matica hrvatska